Lucijaneri u Saarbrueckenu, Njemačka

Druga mobilnost Gimnazije Lucijana Vranjanina u sklopu KA229 projekta “The soil under my feet”, koji se bavi migrantima, bila je ujedno i prva mobilnost s učenicima. Posjetili su Saarbruecken u Njemačkoj, a škola domaćin bila je Njemačko-francuska gimnazija. Pet prekrasnih dana tijekom kojih su uz brojne aktivnosti u školi upoznali i tri predivna grada, Saarbruecken, Strasbourg i Heidelberg.

Nakon što se prvi ERASMUS+ projekt polako počeo kotrljati, došao je red i na druga mobilnost. Destinacija – Saarbruecken, Njemačka. Saarbruecken je odabran kao zamjena za španjolski gradić Las Rozas de Madrid jer Španjolci u ovom trenutku nisu, iz epidemioloških razloga, mogli ponuditi svoj organizacijski maksimum. Saarbruecken su upoznali na prvoj mobilnosti na kojoj su bili samo profesori, a ta im je mobilnost poslužila kao short term joint staff meeting i o njoj je već autor pisao u prošloj vijesti. Na putovanje je krenulo sedam učenica i učenika te dvije profesorice u pratnji. Učenici su odabrani prema sudjelovanju i angažmanu u dosadašnjim aktivnostima.

Odmah na početku nisu ih poštedjeli problemi vezani uz organizaciju putovanja. Otkazani let tri tjedna prije puta te poteškoća s vlakovima nemalo su ih iznenadili, pogotovo kad se uzme u obzir sve što se zna o poslovično organiziranim i preciznim Nijemcima. Budžet za putovanje rastegnut je poput Hubba-Bubba kaugume u najboljim danima, no sve je riješeno i koferi su spakirani. Na put su krenuli u nedjelju, 27. ožujka., a sami put prošao je bez ikakvih poteškoća. Nekim učenicima bio je to prvi let avionom i vjeruju kako će im ostati u lijepom sjećanju za cijeli život. Nije li to jedan od glavnih ciljeva ERASMUS+ projekata.

Vrijeme u Saarbrueckenu bilo je, kako nam kažu domaćini, tipično njemačko vrijeme u rano proljeće. Temperature nešto niže nego u Zagrebu i dosta više oblaka i padalina. Domaćini su ih dočekali na željezničkom kolodvoru i preuzeli djecu koja su spavala kod obitelji učenika iz Njemačko-francuske gimnazije koja je bila domaćin ove mobilnosti. Prvi radni dan projekta započeo je meet and greet i ice-breaker aktivnostima, koje su ispunile svoju svrhu. Nakon pauze za ručak uslijedilo je upoznavanje povijesne jezgre Saarbrueckena kroz klasični treasure hunt po ulicama grada. Sjajan prvi dan i otvaranje prve mobilnosti s učenicima. Mladi Lucijaneri odlično su se snašli i nisu nimalo zaostajali za kolegama iz drugih država od kojih neki već imaju iskustva s ERASMUS+ putovanjima.

Drugi dan rezerviran je za izlet u Strasbourg i posjet Europskom parlamentu. Upoznati iz prve ruke jednu od najvažnijih institucija Europske unije bilo je istinu fantastično iskustvo za sve učenike. Pravi klišej bio je pregršt birokracije oko ulaska u sami Parlament. Puno su fotografirali i ostatak dana proveli u razgledavanju i slobodnom vremenu u prekrasnom Strasbourgu. Naredni je dan bio ispunjen aktivnostima u školi. Kako se projekt “The soil under my feet” bavi migrantima, upoznavanje i razgovor s migrantima iz Afganistana, Sirije i Togoa bilo je neprocjenjivo iskustvo. Učenici su raspoređeni u grupe koje su razgovarale s migrantima te svoje dojmove iznijeli u kratkim člancima i podcastu. Četvrtak ih je odveo na novi izlet. Njemačko vrijeme opet je pokazalo ružnu stranu i natjeralo nas da izvučemo šalove i kape za koje smo mislili kako pakiramo “reda radi”. Na sreću padalina ipak nije bilo, te je izlet u predivni Heidelberg bio puni pogodak organizatora. Sjedište najstarijeg sveučilišta u Njemačkoj sa svojim starim gradom i dvorcem nikoga nije ostavio ravnodušnim. Koliko god su izleti i radionice prva četiri dana bili na trenutke fizički iscrpljujući, uvijek je ostalo energije za neformalna druženja kako učenika tako i profesora. Središte Saarbrueckena sa svojom pješačkom zonom prepunom kafića i restorana odlično je mjesto za takva druženja. 

Posljednji radni dan ove mobilnosti donio je uistinu zanimljive aktivnosti za učenike. Sve kreativne i umjetničke sposobnosti došle su do izražaja kao i sposobnost neverbalne komunikacije kroz izradu “Našeg sela” od plastelina. Interesantno je da učenici tijekom aktivnosti nisu smjeli verbalno komunicirati kako bi se upoznali s teškoćama na koje nailaze migranti u Europi (zbog nepoznavanja jezika). Za kraj su se dobro zabavili uz oproštajnu večeru, talent show i disko u školi domaćina. Oproštaj je bio emotivan i težak, no ne zadugo. Već za mjesec dana čeka ih treća mobilnost, a druga s učenicima, u Grčku. Domaćin biti će malo mjesto Vrachneika koje se nalazi tik do Patrasa, četvrtog najvećeg grada u Grčkoj.

Kako su u zadnjem članku najavili, zaživio je i Youtube kanal koji vode učenici. Može se vidjeti videozapis kojim se škola predstavila ERASMUS+ zajednici, a u produkciji je i videozapis koji će predstaviti gore opisanu mobilnost iz kuta gledanja učenika.