Zanimljiv je podatak da je Marijanska brazda 23% dublja nego što je Mount Everest visok.
Marijanska brazda mjerena je u nekoliko navrata, a samo je četiri puta zaranjano na samo dno. Prvi zaron je bio 1960. godine batiskafom Trieste 23. siječnja. Prvi su je dosegli Švicarac Jacques Piccard i Amerikanac Don Walsh. Uslijedile su podmornice na daljinsko upravljanje, japanski Kaiko 1996. i američki Nereus 2009. godine. Novi zaron bio je onaj Jamesa Camerona 26. ožujka 2012. podmornicom Deepsea Challenger.
Brazde nastaju na granicama dviju tektonskih ploča, a Marijanska je nastala na mjestu gdje Pacifička ploča pada ispod Filipinske ploče. Njena najdublja točka se nalazi u zapadnom dijelu Tihog oceana prema jugu i istoku otoka Mariana.
Pri dnu Marijanske brazde tlak je više od tisuću puta veći od standardnog atmosferskog tlaka na razini mora. Međutim, da se živa bića mogu prilagoditi i takvom tlaku, dokazali su japanski znanstvenici koji su na 11 kilometara dubine otkrili mikroskopske organizme.
Svjetlost putuje oko 1000 metara u ocean, tako da više od 90% Marijanske brazde postoji u potpunom mraku. Ova odsutnost svjetlosti stvara životinje divljeg izgleda koje se ne čine kao da dolaze iz ovoga svijeta. Detaljnim izučavanjem Marijanske brazde, istraživači su zaključili kako su geologija i bilogija tog prostora fascinantne.
Osim koralja i riba, pronašli su i nove, neistražene vrste. Sonde su, između ostalog, uspjele snimiti nove vrste meduza, bijelo-prozirnu hobotnicu te morsku spužvu veličine manjeg kombija. Ova morska spužva iz Marijanske brazde dugačka je više od 3,3 metra, široka oko dva i visoka oko metar i pol.
Analiza tih organizama je pokazala da potječu od organizama iz prekambrijskog doba, koji su stariji od 500 do 600 milijuna godina, a iz kojih su se razvili složeniji organizmi.
