Idejni začetnik Ciklusa je Snežana Kirin Mataković, učiteljica i nastavnica fizike u OŠ Grabrik i Gimnaziji Karlovac. Zanimljivost radionica je da nastavnici stem predmeta, članovi udruge, kroz neki element svojeg predmeta približe često daleki i nedokučivi svijet kojeg čine zvijezde, planeti i Svemir općenito djeci koja su tek zakoračila u svijet škole, znanosti i poučavanja.
Drugu u Ciklusu radionica izvele su Antonija Capan, učiteljica matematike iz Osnovne Škole Grabrik i Zrinka Tomašković, nastavnica matematike iz Gimnazije Karlovac. U šezdeset minuta, koliko je predviđeno trajanje svake radionice, trebalo je dokučiti i približiti omjere u kojima su planeti Sunčevog sustava međusobno i u odnosu na Sunce; odgovoriti na pitanje kako to da su nam na nebu Sunce i Mjesec prividno jednake veličine, iako su u odnosu na Zemlju i međusobno toliko različiti i na kraju se posvetiti putanjama planeta oko Sunca i oko svojih vlastitih osi.
U prvoj polovici radionice bavili smo se omjerima. Iz iskustva znamo koliko brojevi malo znače. Promjer Sunca je veći od Zemljinog 109 puta, dok je promjer Mjeseca od njenog promjera manji oko 3.7 puta. Ako sve zorno prikažemo modelom koji vjerno prikazuje navedene omjere, brojevi počinju dobivati smisao.
Sunce je predočeno zlatnim okruglim balonom promjera 93 cm čime je omjer modela postavljen u mjerilu 1:1 496 770 000. 1 cm modela je 1 496 770 000 cm u prirodi.
Ogromni i pomalo nerazumljivi broj koji postaje bliži kad se kaže da je 1 cm modela 14 967.7 km u prirodi. Ni to se nije činilo dovoljno zorno. Iz promjera planeta i Sunca i uz pomoć Pavla Tomaškovića (učenika 2.BT Tehničke škole Karlovac) dobili smo 3D isprintan Sunčev sustav – planete koje su polaznici radionice mogli opipati i bez dvojbe doživjeti njihove međusobne veličine.
U drugoj polovici radionice približile smo učenicima putanje planeta i udaljenosti Sunca i Mjeseca i dobile od samih polaznika odgovor zašto su nam Sunce i Mjesec na nebu prividno jednake veličine: stvar je u njihovoj udaljenosti od Zemlje.
U našem modelu je maleni Mjesec udaljen od modela Zemlje malo više od 25 cm, a ogromno Sunce čak stotinjak metara. Da bismo to pokazali bilo je potrebno model Sunca odnijeti na tu udaljenost, pa smo primijetili zajedno da smo bili u pravu, zbog velike udaljenosti se Sunce doimalo mnogo manjim.
Zanimljivost da dan na Veneri traje dulje od godine demonstrirale smo plesom u kojem smo glumili Zemlju koja se brzo vrti oko svoje osi tako da smo se vrtjele oko sebe i tako još oko stola. I zavrtjelo nam se u glavi na veliko oduševljenje djece. Dok je Veneru glumio jedan polaznik i kad je prošao čitav krug oko stola, nije se niti jednom okrenuo oko svoje vlastite osi. Malo vrtoglavice je razumna cijena za dobar prikaz svemirske zanimljivosti.
Kraj radionice obilježile su vrtlarske konstrukcije kružnice. Jedna špagica i jedna pribadača i olovkom brzo nastane kružnica. No to nije dovoljno dobro za malene glave koje su negdje vidjele da se planeti ne gibaju po kružnicama.
Gibaju se po elipsama koje smo isto tako crtali vrtlarskom konstrukcijom. Jedna špagica i dvije pribadače i uz malo spretnosti nastaju predivne elipse. Sat vremena proletjelo je u dahu, a čitavo vrijeme promišljali smo matematiku.
Zahvaljujući Josipu Karasu koji radi kao učitelj fizike u OŠ Skakavac, OŠ Generalski Stol, OŠ Žakanje i OŠ Vojnić koji nam je preporučio stranicu Thinkzone.wlonk pomoću koje smo vrlo lako provjerili sve udaljenosti iz našeg modela, izračun nije bio problematičan.
A dodatni poticaj zahvaljujemo Bogdanki Conjar, učiteljici razredne nastave u OŠ Grabrik koja inspirira naglašavajući stalno da mala djeca nisu mala znanost već naprotiv, izuzetno je veliko postignuće koncept koji nije primjeren za uzrast predškolaraca i učenika prva dva razreda osnovne škole približiti djeci tog uzrasta.
