Međuljudski odnosi – kamen spoticanja ili ključ uspjeha?

Svatko od nas doživljava svijet na svoj način. Doživljaj je tako uvjetovan okolinom iz koje dolazimo, osobnim iskustvima, tipom ličnosti, stavovima, vrijednostima, potrebama. Za razliku od događaja koje ne možemo promijeniti, na svoje doživljaje možemo utjecati.

Promjenom načina na koji interpretiramo događaje možemo utjecati ne samo na svoje emocije već i cjelokupno ponašanje. Neizbježan dio našeg doživljaja čini komunikacija. Komunikacijom raspravljamo o temi, gradimo ili rušimo odnose, ostvarujemo ciljeve ili se od njih sve više udaljujemo, izražavamo sebe ili jednostavno glumimo. Jedna od najvažnijih životnih vještina je djelotvorno komuniciranje. Razvijanje komunikacijskih vještina pomaže nam u svim aspektima života, počevši od privatnog života i druženja pa sve do vlastitog profesionalnog života.

Ako komunikaciju promatramo kao jednu od socijalnih vještina tada djelotvorna komunikacija olakšava sposobnost prilagođavanja i pozitivnog ponašanja, koje nam omogućuje da se uspješno nosimo sa zahtjevima i svakodnevnim izazovima. Socijalne se vještine primjenjuju u svim radnim okruženjima pa tako i u zbornicama u kojima je interna komunikacija izuzetno važna za djelotvornost škole. Pozitivna interna komunikacija preduvjet je efektivnom i dobrom timskom radu jednako kao što negativna, može biti i njegova najveća prepreka. Prilikom svakodnevnog rada s ljudima, nastavnici vrlo brzo otkriju kako je suživot s kolegama jedan od izazovnijih dijelova poslovne svakodnevice. Zbog različitosti u temperamentu i stilu komuniciranja, osobinama ličnosti, sustavu vrijednosti, ciljevima, brzini, načinu razmišljanja i pristupanja zadatcima, skloni smo pojedine kolege okarakterizirati kao „teške ljude“. U pravilu otežano komuniciramo i surađujemo s onim ljudima koji su iznimno drukčiji od nas. Doživljaj „teških ljudi“ često je subjektivan i proizlazi iz razloga što teško ili nikako ne nalazimo „zajednički jezik“ pri čemu uspješna suradnja zahtjeva znatno više truda i napora. No, ako se potrudimo realno sagledati situaciju i mi sami možemo pojedinim kolegama biti  „teški“ sugovornici upravo stoga što drugačije razmišljamo, drugačije pristupamo radu, drugačije se izražavamo i/ili imamo drugačije sustave vrijednosti.

Pojačani i brojni doživljaji „teških ljudi“  idealna su podloga za konfliktne situacije koje izravno utječu i na postignuća učenika i nastavnika, a time i same škole. Kako bi se konfliktne situacije izbjegle, često je manje–više, pa je ovisno o situacijama, češće poželjno manje pričati, a više slušati i gotovo uvijek filtrirati i kritički vrednovati informacije i poruke te poštovati različitosti. Uvažavanjem različitosti, razvijamo vlastitu fleksibilnost koja će dovesti do bolje i plodonosnije suradnje s kolegama. Što više razvijamo svoje komunikacijske i interpersonalne vještine to uspješniji postajemo u komunikaciji s različitim tipovima ljudi, a interna komunikacija postaje pravovremena, vjerodostojna, nedvosmislena i transparentna.

Često pročitamo, čujemo, izgovorimo kako biti učitelj/nastavnik/odgajatelj nije samo posao, zanimanje već životni poziv kojim smo pozvani biti djeci poučavatelji, prijatelji, uzor, oslonac i potpora. Što bi se dogodilo kada bismo prethodnoj rečenici uz djecu, dodali i riječ kolegama? Bi li to bio odraz naše slabosti ili upravo suprotno, odraz emocionalne inteligencije i zrelosti? Razvijanje emocionalne inteligencije omogućuje nam da prepoznajući svoje i tuđe emocije, gradimo autentične i iskrene odnose u privatnom i poslovnom svijetu. Sposobnost suosjećanja jedna je od najljepših ljudskih osobina koja nam omogućuje vidjeti i osjetiti stvari iz neke druge perspektive, ali koja je i neophodna za stvaranje pozitivnog radnog ozračja te zadovoljstva vlastitim radom, ali nam i jednako tako služi za ublažavanje negativnih učinaka izloženosti stresorima na poslu.

Pozitivna, empatična komunikacija potiče motivaciju i zadovoljstvo svakog nastavnika te povećava integritet i produktivnost škole. Takva je komunikacija djelotvorna budući gradi uravnotežene odnose koji počivaju na načelima dobrih namjera, interakcije, dvosmjernosti i razumijevanja. Ona je temelj povjerenja i dobrih odnosa te jednako tako dobrih rezultata ali i dobrog života. Dobri i uravnoteženi međuljudski odnosi nisu rezultat slučaja. Svi smo dio tima i svatko od nas snosi dio odgovornosti!

Ako vas je članak potaknuo da analizirate međuljudske odnose na svom radnom mjestu, pokušajte shvatiti koliki je dio vaše odgovornosti u izgradnji baš takvih odnosa u kakvim provodite veći dio svoga radnoga dana te za početak pokažite malu gestu dobre volje u stvaranju dobre i pozitivne atmosfere. Zadatak stvaranja boljeg i produktivnijeg radnog okruženja ne može biti samo na drugima – svatko od nas pozvan je dati svoj doprinos!