Što je depresija?
Dijagnoza depresije
Glavni kriteriji za dijagnozu depresije prema dijagnostičkim i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V) Američkog psihijatrijskog udruženja, su sljedeći:
- Depresivno raspoloženje veći dio dana, gotovo svaki dan, što se navodi kao subjektivni iskaz ili opažanje drugih
- Značajno smanjen interes i/ili zadovoljstvo u svim (ili gotovo svim) aktivnostima veći dio dana, gotovo svaki dan
- Značajan gubitak tjelesne težine (npr. više od 5% tjelesne mase u mjesec dana) bez redukcijske dijete ili dobivanje na težini, ili smanjenje ili povećanje apetita;
- Nesanica ili (rjeđe) pretjerano spavanje
- Psihomotorna uznemirenost/agitacija ili usporenost (što primjećuju i druge osobe);
- Umor ili gubitak energije
- Osjećaj bezvrijednosti ili velike ili neprimjerene krivnje (ne samo osjećaj krivnje zbog bolesti);
- Smanjena sposobnost mišljenja ili koncentriranja, ili neodlučnost (bilo kao subjektivni osjećaj ili vidljivo od strane drugih)
- Opetovano razmišljanje o smrti, suicidalne ideje bez posebnog plana, pokušaj samoubojstva ili poseban plan za izvršenje samoubojstva.
Pet ili više navedenih simptoma prisutnih tijekom dva tjedna (barem jedan od tih simptoma je ili depresivno raspoloženje ili gubitak interesa i/ili zadovoljstva) upućuju na depresiju.
Simptomi moraju uzrokovati klinički značajne smetnje ili oštećenja u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja. Poremećaj ne nastaje zbog neposrednih fizioloških učinaka psihoaktivnih tvari ili općeg zdravstvenog stanja, odnosno paralelno prisutnih bolesti. Simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze depresivne epizode trebaju trajati najmanje dva tjedna.
Česte promjene raspoloženja i burne reakcije česta su i normalna pojava u adolescenciji, no kada prestaju biti normalne i ukazuju na depresivan poremećaj raspoloženja? Kao što je već navedeno, moguće je da se radi o depresiji kada loše raspoloženje i gubitak interesa i zadovoljstva za stvari koje su nas prije veselile traje dulje od dva tjedna. Mogući su i ispadi bijesa na najmanju frustraciju, traženje izlaza u alkoholu ili drogama. Javljaju se i problemi sa spavanjem koji mogu dovesti do iscrpljenosti, a često se susreće zaokupljenost fizičkim izgledom, loša slika o sebi i nisko samopouzdanje.
Zašto i kako se javlja depresija?
Kemiju mozga – Neurotransmiteri su molekule koje su prirodno prisutne u mozgu i prenose signale do različitih dijelova tijela i mozga. Promjene u njima uzrokuju poremećaje u funkciji receptora i promjene na živčanom sustavu, što može dovesti do depresije.
- Hormoni – promjene u našoj hormonalnoj ravnoteži mogu utjecati na razvoj depresivnih smetnji.
- Nasljedne osobine – pojava depresije češća je kod ljudi čiji su krvni srodnici (roditelji, bake ili djedovi) imali depresiju.
- Rana trauma – traumatični događaji tijekom djetinjstva, poput fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja, gubitak važnih osoba, mogu utjecati na promjene u mozgu što može doprinijeti kasnijem razvoju depresije.
- Naučeni obrazac negativnog razmišljanja – depresija kod mladih može se povezati s osjećajem naučene bespomoćnosti, koji je usvojen umjesto osjećaja da je osoba sposobna nositi se i riješiti životne poteškoće.
Nije neobično niti zabrinjavajuće povremeno se osjećati turobno, bezvoljno i bez motivacije. Povremeno se svi tako osjećamo. Adolescencija je sama po sebi stresno i burno razdoblje sa velikim promjenama na fizičkom, emocionalnom, psihološkom i socijalnom planu. Ako ne uspijete zadovoljiti nerealistična, prevelika očekivanja od obitelji, škole ili prijatelja, možete se početi osjećati odbijeno i razočarano. Današnja generacija mladih je pod stresom više nego i jedna prije. Kad vam stvari ne idu kako ste zamislili, život vam se ne čini fer, pod stresom ste i zbunjeni, lako je upasti u loše raspoloženje ili bezvoljnost, poželjet odustat ili ne ustati iz kreveta. Treba se zapitati koliko takva raspoloženja traju i koliko nam narušavaju sposobnost funkcioniranja, obavljanja svakodnevnih aktivnosti, školskih obaveza i koliko nas udaljuju od prijatelja. Ako mislite da vam takva raspoloženja narušavaju svakodnevno funkcioniranje bilo bi dobro obratiti se roditeljima, školskom psihologu ili liječniku opće medicine. Oni će vas uputiti kako dalje rješavati taj problem.
Postoje razni oblici terapije za depresiju. Mlada osoba će izabrati onaj oblik koji joj najaviše odgovara.
Kognitivno bihevioralna terapije polazi od postavke da su načini na koje se osoba ponaša određeni neposrednim situacijama, odnosno interpretacijama koju im ta osoba pridaje. Zamislite da ste sami kod kuće i pokušavate zaspati. Čujete neki zvuk, izgleda da se nešto razbilo u susjednoj sobi. Šta vam prolazi kroz glavu? Što bi to moglo biti? Koja emocija vam se javlja? Ako pomislite da je propuh srušio vazu i razbio je, emocija koja se javlja neće biti toliko negativna, kao što bi bilo kada biste pomislili da je došao provalnik. Tada bi se javila emocija straha. Vidimo da u istoj situaciji možemo imati različite emocije, ovisno o mislima koje nam se javljaju, odnosno o našoj interpretaciji te situacije.
Misli, emocije i ponašanje su međusobno zavisni. Za depresiju je karakteristična emocija tuge. Mijenjajući misli možemo utjecati na emocije i ponašanje. Tuga se javlja kao percepcija gubitka i neuspjeha.
Kako mišljenje utječe na depresiju? Neki vaši načini razmišljanja mogu dovesti do depresije. Neki od njih su:
- Disfunkcionalne automatske misli. To su misli koje se javljaju spontano i djeluju istinito, no ustvari odražavaju iskrivljenu percepciju i povezane su s negativnim osjećajima kao što su tuga, ljutnja, tjeskoba i beznađe. Primjeri takvih misli su “Ja sam neuspješan” (Etiketiranje), “Ni u čemu ne uspijevam” (Sve ili ništa mišljenje).
- Disfunkcionalne pretpostavke odnosno ideje o tome što mislite da biste trebali činiti. “Nikad ne mogu biti sretan ako sam sam”, “Svi bi me trebali prihvatiti”, “Ne bih trebao biti depresivan”.
- Negativan pojam o sebi. Osobe koje su depresivne su često usmjerene na svoje mane. Pretjerano ih doživljavaju, a umanjuju pozitivne osobine. Mogu za sebe misliti da su ružni, glupi, slabi.
- Negativna zaokupljenost mislima. Neke su osobe zaokupljene svojim negativnim mislima te ih to dovodi do pasivnosti i izbjegavanja.
Prevencija
Izvori:
https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/teen-depression/symptoms-causes/syc-20350985
Leahy, R.L., Holland, S.J., MxGinn, L.K. (2014.), Planovi tretmana i intervencije za depresiju i anksiozne poremećaje.
