Stoljećima su poljoprivrednici mijenjali izgled Europe. Prvobitne šume koje su s prestankom ledenog doba, prije nekih 10.000 godina, obrasle središnju i sjeverozapadnu Europu, danas praktički ne postoje, a malo je preostalo i od ostalog prirodnog pokrova. Uništenje šuma vodilo je u postepeno, ali masovno uništenje živog svijeta u divljini.
Španjolska
Zaštita prirode u Španjolskoj ima dugu povijest. Zakon o nacionalnim parkovima donesen je 1916. godine, a dva parka Cavadonga u sjevernim Kantabrijskim planinama i Ordesa u Pirinejima – osnovana su 1918. godine.
WCMC je 1997. godine u Španjolskoj nabrojao 215 zaštićenih područja na 8% državne površine. 
Najveće zaštićeno područje je nacionalni park Coto Doñana koji u delti rijeke Guadalquivir u Andaluziji prekriva 507 km2. Osnovan je 1963. godine uz pomoć WWF-a i jedno je od najvećih močvarnih područja na kontinentu. Posjećuju ga gotovo sve vrste europskih divljih ptica. U nacionalnom parku Coto Doñana obitava i velik broj rijetkih vrsta, uključujući španjolskog orla krstaša i risa.
Italija i Grčka
Italija je 1997. godine imala 172 zaštićena područja. Prvi nacionalni park bio je Gran Paradiso, osnovan 1922. godine u sjeverozapadnim planinama. Danas se udružuje s francuskim nacionalnim parkom Vanoise pa je stvoren vrijedan prostor u kojem istraživači prirode različitih nacionalnosti mogu zajedno raditi.
Nakon Gran Paradisa, 1923. godine osnovan je u Apeninima nacionalni park Abruzzo. On je dobro poznat po zaštiti smeđih medvjeda, čiji broj za sada iznosi između 70 i 100. Oba su parka nekada bila kraljevsko lovište. Prvi nacionalni park osnovan u Grčkoj, bila je planina Olimp, utočište divlje koze i područje planine Parnas osnovano 1938. godine. Do 1997. država je imala deset nacionalnih parkova i ukupno 24 zaštićena područja.ž
Njemačka
Planinsko područje južne Njemačke obuhvaća nekoliko planinskih nacionalnih parkova i parkova prirode. Bavarski Šumski Nacionalni park u južnoj Njemačkoj obuhvaća spektakularne planinske krajolike i najveće netaknute planinske šume u središnjoj Europi. Zbog toga je ovo područje strogo zaštićeno, a pažljivo se štite i slični parkovi.
Poduzete mjere nedovoljne su za zaštitu od kiselih kiša, od kojih stradavaju najimpresivnije njemačke šume. Znakovi oštećenja prvi su se put pojavili 1975. godine na drveću koje je obrastalo planinska bila. To nije slučajno, jer su na tim mjestima padaline obilne, a kisele magle i mraz uobičajeni.
Švicarska
Jedini nacionalni park u Švicarskoj je Švicarski nacionalni park osnovan 1914. godine na jugoistoku zemlje. On obuhvaća šume četinjača, planinske pašnjake i impresivne divlje planinske krajolike.
Srednja i jugoistočna Europa
Osim nacionalnog parka Bialowieza u istočnoj Poljskoj, istok i jug Europe imaju i druga mjesta koja su dio svjetske baštine, uključujući nacionalni park Pirin i park prirode Srebrna u Bugarskoj, deltu Dunava (ramsarsko močvarno područje) u Rumunjskoj, prelijepu Škocjansku jamu u Sloveniji, Plitvička jezera u Hrvatskoj, nacionalni park Durmitor u Crnoj Gori i drevno Ohridsko jezero u jugozapadnoj Makedoniji.
Tatre ili Tatranski nacionalni park na slovačkoj granici s Poljskom jedan je od europskih najpopularnijih prirodnih rezervata s više od tri milijuna posjetilaca godišnje.
Glavna zaštićena područja na mađarskim travnjacima i slanim pustinjama nacionalni su parkovi Hortobagy i Kiskunsag. Oba su vrlo važna za razmnožavanje i seljenje ptica.
Iako je veliki dio istočne Europe pogođen zagađenjima, Estonija, Latvija i Litva s Bjelorusijom, Moldavijom, Ukrajinom i europskim dijelom Rusije održavaju mrežu rezervata utemeljenih još u bivšem Sovjetskom Savezu. U njima su ugrožene vrste zaštićene, a provode se i znanstvena istraživanja. U ove se dijelove ne dopušta ulazak turista.
Članak je izvorno objavljen u 37. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
