Sve su današnje pasmine pasa potekle od zajedničkog pretka, europskog sivog vuka (Canis lupus), a procesom domestikacije i višestoljetnim križanjima, ljudi su namjerno počeli stvarati pasmine pasa za različite svrhe i namjene. Smatra se da su psi evoluirali od vukova koji su se odvažili ući među ljude, možda njuškajući okolo tražeći hranu. Kada su bili ukroćeni, tada su mogli služiti ljudima kao pratioci u lovu ili čuvari. U početku su psi pomagali čovjeku u lovu na divljač, a imali su i ulogu tzv. higijeničara hraneći se organskim ostacima hrane tada ne baš urednog pračovjeka. Evolucijskim razvojem i modernizacijom ljudi postepeno su nastajale brojne pasmine pasa.
Osim za lov, novonastale pasmine služile su za čuvanje domaćih životinja i stoke, vuču kola i tereta, traganje, čuvanje posjeda i ljudskih domova od nepozvanih stranaca, te za pratnju. To što su psi kroz povijest ljudima služili u različite svrhe dokaz je njihove velike inteligencije i svestranosti, kao i odlične mogućnosti prilagodbe na najrazličitije uvjete života.
Nastanak današnjih mnogobrojnih pasmina pasa može se zahvaliti nastanku kinologije. Ona je znanost o uzgoju, selekciji i odgoju čistokrvnih pasa. Razvoj kinologije odvijao se preko kinoloških saveza. Prvi takav osnovan je 1873.godine u Engleskoj, a nekoliko godina kasnije i na području naše zemlje počelo se s organiziranom kinološkom djelatnosti. Prema podacima Međunarodnog kinološkog saveza, danas u svijetu postoji oko 360 priznatih pasmina pasa. Pasmina psa je tip psa koji se razlikuje od drugih pasmina, ima svoju povijest i generacijama standardni izgled (u koji spadaju visina i težina odrasle jedinke, građa tijela, boja dlake, ponašanje i temperament, te mnogi drugi faktori).
Ovim serijalom tekstova o pasminama pasa pobliže ću opisati neke od danas najpopularnijih pasmina pasa u svijetu.
NJEMAČKI OVČAR
Mislim da danas ne postoji osoba koja nije čula za njemačkog ovčara. Zahvaljujući svom prepoznatljivom izgledu, hrabrosti, inteligenciji, samouvjerenošću, kao i ulogama u nekim vrlo popularnim televizijskim filmovima i serijama (najpoznatiji njemački ovčar bio je Rin Tin Tin, velika zvijezda nijemog filma), njemački ovčar je zasigurno jedna od najpoznatijih i najpopularnijih pasmina pasa u svijetu. Pasmina je nastala prije stotinjak godina u Njemačkoj, a svoje postojanje može zahvaliti bivšem vojniku kapetanu Maxu von Stephanitzu. 
On je 1889.godine počeo sa stvaranjem ove pasmine nakon što je vidio psa žuto-sive boje nalik vuku koji mu je privukao pažnju. Danas se, osim kao pas za pratnju, koristi i kao radni pas i to najčešće u policijskim i vojnim poslovima, pronalaženju droge, te u pronalaženju i spašavanju ljudi. Zanimljiva je činjenica da je upravo njemački ovčar bio prvi pas treniran da bude vodič slijepih i slabovidnih osoba.
Prema standardima propisanim od strane Međunarodnog kinološkog saveza, odrasli mužjaci su u grebenu (greben je najviša točka na tijelu psa) visine 55 do 60 centimetara i teški 25 do 30 kilograma. Ženke su nešto sitnije i lakše. Njemački ovčar spada u srednje i velike pasmine pasa. Proporcionalna mišićava atletska građa tijela na prvi pogled otkriva da je njemački ovčar stvoren da bude radni pas. Hod mu je snažan i širok, što dokazuje veliku fizičku izdržljivost. Glava je klinastog oblika a završava ravnim mostom nosa i uvijek crnom njuškom. Vilica je jaka, a u usnoj šupljini su smještena 42 zuba. Uši su velike, uspravne i ukošene prema naprijed. Oči su tamne i blago ukošene te odaju dojam da je pas budan i uvijek na oprezu.
Dlaka je gusta, priljubljena uz tijelo, s gustom poddlakom. U početku je Međunarodni kinološki savez priznao samo jedinke kratke dlake, no to se 2008. godine promijenilo, pa su sada u kinološkom svijetu priznati njemački ovčari duže dlake. Boja dlake je kombinacija crne sa smeđim, žutim ili svjetlo sivim šarama. Nedostatak dlake je taj što se ona obnavlja tijekom cijele godine, pa je linjanje tj. opadanje dlake u njemačkog ovčara normalna pojava. Svakodnevno iščešljavanje svakako će pomoći u tome.
S obzirom da zahtijeva veliku fizičku aktivnost, svakodnevna tjelesna i duhovna okupacija učinit će svakog njemačkog ovčara zadovoljnim i izrazito privrženim članom obitelji. Voli duge šetnje i istrčavanja, ali i druženje i socijalizaciju s drugim psima. Obožava djecu.
Životni vijek njemačkog ovčara iznosi 10 do 12 godina.
JACK RUSSELL TERIJER
Malen rastom i sladak izgledom prvi je dojam kad ugledate ovog zanimljivog psa. No Jack Russell terijer izrazito je aktivan i vrijedan lovac hrabrog srca, uvijek spreman za akciju, šetnju, trčanje i igru. Kod igre i treninga treba imati na umu da je to pas koji ne voli stalna ponavljanja i isti način igre; voljan je svakodnevno učiti i napraviti nešto novo. S obzirom na veliku količinu energije ostavlja dojam psa koji se nikada ne može umoriti. Zbog toga ga neki nazivaju pravim malim vražićkom.
Pasminu je razvio svećenik Parson John Russell u južnoj Engleskoj sredinom 19. stoljeća. Želja mu je bila stvoriti pasminu koja bi mogla sudjelovati u lovu na lisice, uz druge veće lovačke pse. Zadatak ove pasmine bio je pronalaženje lisice i tjeranje iz brloga, a zatim bi ih drugi veći psi lovili.
Međunarodni kinološki savez ovu je pasminu priznao relativno nedavno, tek 2003.godine. Visina u grebenu odrasle jedinke iznosi 25 do 30 centimetara, težine pet do šest kilograma. Ima bijelu dlaku s tamnim, smeđim ili crnim oznakama te dlaka na dodir može biti glatka ili oštra. Gubi dlaku tijekom cijele godine, pa zahtjeva učestalo četkanje. Životni vijek ovog psa je 13 do 15 godina.
Ovi mali veseli psi omiljeni su kao kućni ljubimci, što zbog svoje vesele naravi, što zbog srdačnog i blagog odnosa prema obitelji, osobito djeci. No ljudi koji puno vremena izbivaju iz kuće, kao i oni koji nisu aktivni i ne žele provesti s psom nekoliko sati dnevno u šetnji, igri i druženju – svakako trebaju Jack Russell terijera zaobići kao kućnog ljubimca. Nije rijedak slučaj da je ovaj pas zbog velike količine vremena provedenog u samoći ili iz čiste dosade – napravio poprilično veliku štetu u stanu svojih vlasnika. Također, kao negativna karakteristika često im se navodi glasno i učestalo lajanje, zbog čega su neprikladni za život u stanovima. Dvorište u kojemu boravi Jack Russell terijer mora biti ograđeno visokom ogradom jer ovaj pas se može visoko penjati i to im je jedna od omiljenih aktivnosti.
KOVRČAVI BIŠON
Kovrčavi bišoni su živahni mali psi bezbrižnog i zaigranog karaktera s izražajnim očima. Od milja zvan i bijelom pahuljicom na četiri noge, ova slatka i inteligentna pasmina psa oduvijek je imala samo jednu funkciju; biti pas za pratnju i ukras svojim vlasnicima. Još od antičkog doba postojale su malene pasmine pasa koje su izgledom podsjećale na svima nam poznate pudlice. Smatra se da su nastali na području južnog Mediterana a danas je popularan pas ljubimac širom svijeta, osobito u posljednjih 60 godina. Međunarodni kinološki savez je pasminu priznao 1959. godine i od tada uživa popularni status u cijelom svijetu, posebice na području Sjedinjenih Američkih Država. 
Prvotno ime pasmine bilo je Barbichon, a kasnije je skraćeno u Bichon. Kovrčavi bišon je pasmina usko povezana s četiri druge pasmine pasa a to su maltezer, havanezer, bolonjezer i mali lavlji pas. Svi pripadaju skupini Bišon.
Prema standardu, visina odrasle jedinke u grebenu iznosi između 23 i 30 centimetara, težine tri do pet kilograma. Jedna od pozitivnih strana ove pasmine je njihova gusta i meka dlaka koja se gotovo nikada ne linja. S obzirom na to da je bišon pasmina poznata po izrazito dugoj i osjetljivoj dlaci, njega iste nezaobilazna je stvar. Zbog toga bi ga trebalo od malih nogu privikavati na dnevnu rutinu četkanja koja će ga pratiti tijekom života. Temeljito četkanje spriječit će zapetljavanje dlake, ali i nakupljanje opasnih bakterija.
Potrebno ga je i šišati par puta godišnje. Relativno je otporna pasmina i nije sklona bolestima. Jedini problem vezan za bišona su njegove oči koje često suze, a sekret ostavlja smeđe flekice od tragova suza na snježnobijelom krznu.
Kovrčavi bišon poznat je po sjajnom karakteru, uvijek spreman na maženje i igru. Izrazito je inteligentan, prilagodljiv, odvažan i snažne volje. Najviše uživa biti u društvu svog čopora tj. članova obitelji. Obožava igranje s djecom te ne voli često biti sam. Ako je zapostavljen, može postati destruktivan i vrlo glasno lajati. Dokazan je pozitivan utjecaj ove pasmine na osobe koje se oporavljaju od depresije i drugih mentalnih poremećaja jer su bišoni izuzetno brižni, odani i nježni.
Dugovječna je pasmina pasa i može živjeti i petnaestak godina.
Autor teksta:
Izvori:
