S vremena na vrijeme u javnosti se pojavi priča o djeci koju je život primorao brinuti se o bolesnim roditeljima, bakama i djedovima – djeci iz tišine. Njihova požrtvovnost, zrelost te ponajprije odgovornost zadivljuju čitatelje. Međutim, svjesnost o djeci koja su na sebe preuzela teške životne terete još uvijek je mala, gotovo nevidljivo primjetna. Baš poput njih. U tišini pokušavaju balansirati između obveza u obitelji i školski. Mladi njegovatelji, djeca koja više nisu djeca.
