Učenici predmetne nastavne Osnovne škole Drenje, s učiteljicom povijesti Zlaticom Dumančić donijeli su svoje paučinom prekrivene igračke u učionicu povijesti i pokrenuli igru. Projektom „Igračke kroz odrastanje“ približili su se i osjetili ljepotu igranja, ispričali svoje priče, naveli godine te otkrili da nisu odrasli. Samo pokušavaju oponašati odrasle, a zaboravljaju da se odrasta učenjem, a ne oponašanjem. Fotografije s izložbe moguće je pogledati ovdje.
„Pas je čovjekov najbolji prijatelj“, izreka je s kojom sam se često susretao – kako u privatnom životu tako i u profesionalnom radu s kućnim ljubimcima. No, da bi ta izreka bila istinita i realizirana, psu je potrebno pružiti mnogo ljubavi te uložiti podosta truda, vremena i novaca.
Usprkos nepovoljnom podneblju i reljefu, Afrika je iznjedrila mnoga kraljevstva i kulture. Njezin su život, međutim, silno poremetili došljaci – najprije Arapi, a onda i Europljani. Afrika je vjerojatno kolijevka ljudskoga roda. Na raznim nalazištima od kojih spomenimo Olduvai Gorge u Tanzaniji, pronađene su kosti i oruđa čiju starost stručnjaci procjenjuju na više od dva milijuna godina.
Drugi članak serijala “Najveći ratnici” donosi priču o Atili, ratniku-mafijašu. Hunski vođa Atila na izravan je i neizravan način dokrajčio Rimsko Carstvo, koje se održalo tijekom više od tisuću godine, ali je početkom 5. stoljeća nove ere već bilo u završnoj fazi propadanja.
Matoš ga je nazvao Augustom Prvim – i ne bez razloga. Puno desetljeće (1871.-1881.) vladao je Šenoa hrvatskom književnošću, pa se to razdoblje u njezinoj povijesti često naziva Šenoino doba. Šenoa je nesumnjivo središnja ličnost hrvatske književnosti devetnaestoga stoljeća. Tvorac hrvatskoga modernog romana, pjesnik, pripovjedač, kritičar, prevoditelj, feljtonist, reformator kazališta, novinar, Šenoa je čitavo jedno književno razdoblje obilježio svojim imenom.
Prema legendi koja je do danas sačuvana zahvaljujući spisima rimskog pisca Plinija Mlađeg, staklo je prvi puta otkriveno prilikom putovanja feničkih trgovaca. Prije puno godina oni su prenosili sodu (natrijev karbonat u prirodnom obliku) iz Sirije u Egipat i tom su se prilikom ulogorili na prikladnom mjestu u pijesku. Zapalili su vatru te slučajno lonac za kuhanje stavili na komade sode, kao podlogu, a toplina je rastalila sodu i pijesak te je od njih oblikovala staklo.