Publika kao partner u javnom nastupu

Svatko od nas može svladati vještine potrebne za pridobivanje pozornosti publike. Istina, neki trebaju uložiti manje truda od drugih. No, svi smo mi svakodnevni govornici i čim progovorimo pokušavamo djelovati na druge, dobiti nekakav odgovor ili reakciju, a (raz)govor ima cilj zadovoljiti određenu potrebu.

Kod javnog nastupa i javnog govora, često se događa da prvotni motiv našeg nastupa izblijedi, a bilješke i pripremljeni tekstovi u našoj interpretaciji izgube svaku autentičnost. Razlog je tome neusklađenost ciljeva i djelovanja. Ako je cilj samo „pružanje informacija“, vrlo je vjerojatno da ćemo teško izvršiti utjecaj na publiku. Prezentacije i izlaganja nisu samo iznošenje činjenica, publika je aktivni sudionik od koje tražimo da se s našim stavovima i idejama ili složi ili da donese vlastite odluke na temelju činjenica koje smo izložili. Jedan je od glavnih ciljeva govornika, uključivanje publike.

Kako bismo uključili publiku, naše izlaganje i naš govor moraju biti raznoliki. Svatko tko ima iskustva u javnim nastupima, reći će kako se užasava i boji monotonije i dosadnog nastupa. Kvalitetna i smislena raznolikost govora proizlazi iz odličnog vladanja temom i poznavanja svrhe svakog pojedinog dijela izlaganja. Dobra taktika i postupci izmjene činjenica, primjera, priča, anegdota i interakcije, održat će živost nastupa i povezanost s publikom. Važno je imati na umu da uspjeh cjelokupnog nastupa ne ovisi samo o kvaliteti izvedbe već i o tome, kako ju publika prihvaća. Ako je jedina impresija koju smo nakon silaska s govornice ostavili na publiku naš govornički dar, tada smo potpuno zakazali. U tome i je paradoks vještine uspješnog javnog nastupa. Međutim, to ne znači da ne treba težiti dobroj izvedbi, naprotiv, potrebno je težiti izvedbi koja u fokus stavlja sadržaj govora čime se naglasak s nas samih prenosi na sadržaj i na publiku. U konačnici, publiku koja sjedi pred nama, zanima kakvu će korist imati od našeg izlaganja i jesmo li uistinu prepoznali njihove potrebe? Zapitajte se na trenutak koliko ste puta odslušali izlaganje od početka do kraja ili predavanje koje vas se toliko dojmilo da ste osjetili kako je govornik prepoznao vašu potrebu?

Osim što je važno upoznati slušatelje, promišljati o njihovim željama, potrebama i stavovima, treba imati na umu da slušatelj ne može usvojiti više od četiri ili pet važnih činjenica u trideset minuta. Zato i ne iznenađuju učestale forme interaktivnih izlaganja u trajanju kraćem od pola sata. Ovo vremensko ograničenje ukazuje da se prilikom javnog nastupa moramo koncentrirati na sadržaj koji „publiku pogađa u srž“.

Ujedno, svako izlaganje, dobiva na kvaliteti umetanjem nečeg osobnog, detalja kojim nitko drugi ne raspolaže izuzev nas. Međutim, i tu je potrebno biti oprezan i znati da nismo mi tema izlaganja i da je detalj koji smo odabrali, neposredno vezan uz temu izlaganja i da kao takav jasno pomaže u ostvarivanju krajnjeg cilja. Malo humora također nije na odmet. Bez obzira koliko je publika ozbiljna, malo vedrine učinit će naše izlaganje efektnijim i poslužit će stvaranju jače povezanosti sa slušateljima. Nemojte skretati pozornost sa sadržaja u želji da budete simpatični. Najdjelotvorniji je diskretan humor. Postavljanje pitanja, također doprinosi ritmu izlaganja, ali je i korisno za daljnje njegovo usmjeravanje u skladu s potrebama publike. Poput pitanja, korištenje primjera pokazuje konkretnu primjenjivost informacija u životu što je od iznimne važnosti za publiku. Sve su ovo prijedlozi i taktike koje biramo prema vlastitom nahođenju kako bismo jednostavnije i što učinkovitije doprijeli do publike. Svatko od nas pronalazi vlastiti način kako javni nastup učiniti što uspješnijim.

Kvalitetan javni nastup zahtijeva ne samo psihološku pripremljenost i kontrolu, već i tjelesnu. Ako je naš govornički stil istovjetan ili barem sličan najboljem izdanju u privatnoj komunikaciji, tada naše tijelo radi za nas. I ovdje vrijedi činjenica da nije fokus na nama (iako smo u centru pozornosti) budući dobar govornik više brine o svojim slušateljima nego o sebi. Promatranjem i reagiranjem na potrebe publike, ublažavamo pretjeranu usredotočenost na sebe.

I za kraj, ne zaboravite, ne postoji prototip savršenog govornika. Ne možemo biti sve svima! I ne moramo i ne trebamo. U konačnici, publika nas cijeni baš takve kavi jesmo, s „leptirićima“ u trbuhu, izvođačkom energijom i povjerenjem u sebe!