U dvadesetak godina književnoga rada ogledao se u gotovo svim književnim vrstama, ostavio izniman trag u hrvatskoj književnoj kulturi i obilježio čitavo razdoblje, pa se u povijesti hrvatske književnosti za nepuna dva desetljeća njegova stvaranja uvriježio naziv Šenoino doba.
Nakon zagrebačke gornjogradske gimnazije upisao se na Pravoslovnu akademiju. Zatim je studirao pravo u Pragu, gdje se počeo baviti novinarstvom kako bi osigurao novčane prihode. Iz Praga odlazi u Beč gdje radi u redakcijama listova Glasonoša i Slawische Bläter. U Zagreb se vraća 1866. godine i radi u redakciji lista Prozor. Otprilike dvije godine poslije imenovan je umjetničkim ravnateljem Hrvatskoga zemaljskog kazališta, u kojem je postao i dramaturg.
Ozbiljniju književnu karijeru započeo je 1861. godine poezijom u tradiciji europskoga romantizma. Uz ljubavnu i domoljubnu liriku, popularnu i uglazbljivanu – O ti dušo moje duše, Ribareva Jana, Hrvatska pjesma, Zagrebu, osobito mjesto u povijesti hrvatskoga pjesništva zauzima lirsko-epskim povjesticama –Prokleta klijet, Propast Venecije, Mile Gojslavica i dr. Jedini je njegov dramski pokušaj, uz nedovršenu tragediju Slavka, komedija Ljubica koja je nagovijestila prodor scenskoga realizma.
Njegov je, pak, romaneskni opus ključna postaja u povijesti hrvatskoga romana. Upravo je Šenoa oblikovao roman kao žanr i stvorio modernu čitateljsku publiku. Iako je napisao nekoliko romana i novela iz suvremenoga života, kao što su Mladi gospodin, Prosjak Luka, Branka, Prijan Lovro i dr., središte njegova opusa čini pet povijesnih romana, i to Zlatarovo zlato, koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i svučilišne knjižnice u Zagrebu, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i Kletva.
Novine Dom i svijet, dostupne na portalu Stare hrvatske novine, objavljivale su dijelove najpoznatijih Šenoinih romana. Zbirka rukopisa i starih knjiga čuva dio njegove vrijedne rukopisne ostavštine.
Milan Ogrizović u članku u novinama Dom i svijet navodi da je Šenoa ležeći bolestan i diktirajući Kletvu maštao o idućem proljeću što ga je namjeravao provesti u Italiji. Vjerovao je u život i radovao mu se još nekoliko dana prije smrti, a onda je najednom predosjećajući kraj, zavapio: „Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za napisati!“ Ostavio je u rukopisima natuknice za 40-ak nenapisanih pripovijesti i romana, a posljednja riječ koju je izgovorio diktirajući Kletvu, dan prije smrti, bila je: „Hrvat.“
Hrvatski književnik August Šenoa preminuo je 13. prosinca 1881. godine u Zagrebu.
Iako nas je napustio prerano, u 44. godini, njegovo jedinstveno književno stvaralaštvo živjet će zauvijek.
