Najpoznatiji grčki liječnik Hipokrat (oko 460. – 377. pr.n.e.) začetnik je ideje da liječnici prije stupanja u službu trebaju položiti zakletvu koja je nazvana po njemu – Hipokratova zakletva. Hipokrat je od ostalih liječnika zahtijevao da prije bilo kakvog postupka steknu uvid u zdravstveno stanje pacijenta. Smatrao je da uvijek treba potaknuti organizam da se sam liječi, a tek nakon toga liječiti bolesti lijekovima.
Svaki novi liječnik je prije stupanja u službu morao položiti Hipokratovu zakletvu. Hipokratu su mladi liječnici između ostalog morali prisegnuti da će sve medicinske odluke donositi za dobrobit bolesnika, da se nipošto neće upuštati u kirurške zahvate u koje se ne razumiju te da će strogo čuvati profesionalne tajne.
Hipokratova zakletva glasi ovako: “Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.”
Hipokratova zakletva se polaže i u današnje vrijeme ali se tijekom povijesti zakletva često mijenjala. Ženevska liječnička prisega, suvremena je inačica Hipokratove zakletve, a prihvaćena je 1948. godine na 2. skupštini Svjetskog liječničkog udruženja (World Medical Association – WMA) u Ženevi, u Švicarskoj. WMA se tada odlučuje za drugačiju inačicu tradicionalnih medicinskih zakletvi i tako nastaje prisega usmjerena i humanitarnim ciljevima medicine. Ona je i jedna od rijetkih koja izričito navodi da se prema svim ljudima treba jednako postupati bez obzira na njihovu rasnu, vjersku, socijalnu ili političku pripadnost, te spolnu orijentaciju.
Dopunjavana je i revidirana u više navrata, kao 1968. godine, 1983, 1994, 2006. te posljednji put krajem 2017. godine prihvaćanjem na generalnoj skupštini WMA (Chicago, USA).
Ova posljednja inačica sadrži nekoliko važnih izmjena i dopuna, primjerice o potrebi brige samih liječnika za vlastitio zdravlje i dobrobit, kako bi se i time povećala mogućnost veće brige za zdravlja bolesnika prema najvišim standardima.
Naglašeno je i poštovanje liječnika prema samostalnosti, integritetu i dostojanstvu samih bolesnika te važnost prenošenja medicinskog znanja liječnika na dobrobit bolesnika i unapređenja sveukupne zdravstvene skrbi.
Ženevska zakletva glasi ovako: “U trenutku kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”
Korištena literatura:
Zimmermann, M. (Ur). (2008). Sveznadar: Što svatko mora znati (prijevod Janković, M. i Šešok, M.). Mozaik knjiga.
