Ovogodišnji prvi travanj je bio u znaku plave boje. Škola je ozbiljno pristupila pripremi za obilježavanje još jednog Svjetskog dana svjesnosti o autizmu. Kako je ovogodišnje obilježavanje palo na subotu, dan ranije su udvostručili sat razrednice i radionicom s učenicima iz spektra autizma osvijestili gdje su i kako im je.
Cijela je učionica bila u plavoj boji. Uz plave balone stvarali su i plave leptire. Bojali su ih, rezali i lijepili na ploču. Iako nisu mogli dobiti verbalnu povratnu informaciju, svjedočili su na licu mjesta što to autizam u svojoj pojavnosti uistinu jest. Nakon što su bili posve zadovoljni kreativnim radom, pustili su plave balone i plave leptire da slete na školsku ploču praveći sliku ljubavi. Svaki je leptir bio nova informacija o autističnom poremećaju koji je sve prisutniji u društvu.
Za osobe iz spektra autizma često se kaže kako su u svom svijetu. No, oni su u školi uspjeli ući u njihov svijet na način da su oni svojim srcima prihvatili sve kao svoje profesore. Kad osjete da im komunikacija nije dobra, zaigramo se, zaposlimo ruke i u igri dođu na svoje. Čim im u ruke dođu boje, sporazumijevanje više nije problem. U razredu nema ekrana (ni mobitela, ni projektora, ni računala). Postoji samo pisanje, prepisivanje, čitanje naglas, pjevanje, bojanje, rezanje, lijepljenje. Nemaju problema s koncentracijom i nikada ne čuju školsko zvono. I nije im problem što nakon sata, osim po papiru, boja završi i na majici, hlačama, rukama. Danas su se namjerno svi zamazali u plavo.
