Učitelj istraživač na području poučavanja bioloških i interdisciplinarnih sadržaja u gimnaziji

Biologija kao znanost i dio STEM područja postaje sve aktualnija i privlačnija današnjim generacijama gimnazijalaca koji u redovnoj nastavi biologije i izbornih predmeta prirodoslovnog područja, usvajaju različita temeljna znanja i praktične vještine koje su važne za bolje razumijevanje čovjeka kao živog bića i njegove okoline.

Upravo se ta okolina, u kojoj je smješten naš životni prostor i aktivnosti, iz dana u dan drastično mijenja i svojom složenošću stalno iznova iziskuje suradnju stručnjaka različitih profila kako bi se rješavali određeni problemi ljudskog društva. Upravo ta povezanost i interdisciplinarni pristup u nastavi biologije u gimnaziji, potiču integriranje različitih znanja, stvaranje novih mentalnih modela, razvoj vještina i veću motiviranost učenika za nastavni predmet. S obzirom da živimo u tehnološki razvijenom društvu i količina dostupnih informacija iz dana u dan neprekidno raste, cilj je novih nastavnih praksi na području biologije međusobno povezivanje različitih područja (biologija, pedagogija, geografija, kemija…) i jačanje poveznica između škole i drugih institucija kako bi se stečena znanja i vještine mogle primijeniti u stvarnosti. Autor će u članku opisati jednu provedenu aktivnosti kao primjer koji potiče integraciju različitih znanja s područja biologije i pedagogije. Aktivnost za učenike je provedena u školskoj godini 2019./2020. u sklopu školske aktivnosti za učenike 2. razreda gimnazije pod nazivom “Laboratorij za istraživanje djetinjstva”.

U sklopu nastavne teme “Čovjek – osnovna obilježja (živčani sustav – osjetila)” odlučio je integrirati nastavni sadržaj iz biologije s pedagogijom. Naime, jedan od ciljeva bio je da se teorijska znanja s područja biologije (razvojne faze djeteta), povežu s praksom. Tim učenica dobio je zadatak da pomoću teorijskog znanja o razvoju živčanog sustava čovjeka izrade didaktički materijal iz biologije po principu Montessori metode i da ga iskušaju pri radu s djecom vrtićke dobi (3-6 godina) u Montessori dječjem vrtiću. S obzirom da u hrvatskom obrazovnom sustavu u gimnazijama ne postoji predmet pedagogija, odlučili su potražiti pomoć stručnih suradnika škole kako bi čim bolje povezali znanja iz navedenih područja i samim time uspješno isplanirali i proveli aktivnost. Neke europske države poput Slovenije, u programima općih gimnazija nude predmet pedagogija. Autor smatra da je prisutnost pedagogije kao nastavnog predmeta u programima gimnazija izuzetno važna kako bi učenici shvatili važnost i utjecaj odgoja i obrazovanja na individualni i socijalni razvoj čovjeka kao i oblikovanje ljudske osobnosti i identiteta. Nakon što su se upoznali s osnovnim principima Montessori pedagogije i materijalima koje je za rad s djecom razvila talijanska znanstvenica Maria Montessori, učenice su krenule u izradu didaktičkih materijala koji su bili namijenjeni djeci vrtićke dobi (3 – 6) godina.

Materijali su bili podijeljeni u nekoliko kategorija :

  1. osjetilni materijal (slova od brusnog papira)
  2. materijal za matematiku (brojke, broj voća i povrća)
  3. materijal za rano učenje biologije (upoznavanje ljudskog tijela, domaće i divlje životinje i njihovo stanište)

Zadatak za nastavnika je bio izraditi hospitacijski list pomoću kojeg će učenice moći pratiti i bilježiti interakcije djece i didaktičkog materijala. Hospitacijski list sadržavao je tablicu unutar koje su učenice zapisivale svoja opažanja. U lijevom stupcu tablice unosile imena materijala koje su izradile, dok su na desnoj strani stupca upisivale reakcije djece pri interakciji s istim tim materijalom. Pri završetku hospitacija, uslijedio je razgovor s učenicama o provedenim aktivnostima u dječjem vrtiću i dojmovima koje su stekle tijekom rada s djecom vrtićke dobi. Uloga nastavnika je u navedenim aktivnostima izuzetno važna. Nastavnik je moderator cijelog procesa, savjetnik, ali prije svega istraživač novih nastavnih praksi koje su zapravo dodatna vrijednost nastavi biologije i omogućuju implementaciju stečenih znanja u praksu. U nastavku slijede neki od komentara učenica koji su zapisani na hospitacijskom listu pri završetku hospitacija.

“Jako mi se svidio koncept Montessori vrtića. Djeca na zabavan i samostalan način uče uz pomoć pripremljene okoline”. “Djeca samostalno odabiru materijal s kojim će raditi, a odgajatelj je ovdje kako bi pokazao djetetu kako pravilno koristiti određeni materijal. Pri tom dijete samostalno metodom pokušaja i pogrešaka uči i razvija svoja osjetila”. “Vrlo je važno kroz raznolike materijale i kreativna rješenja potaknuti sva dječja osjetila na rad. Na taj način djeca uče i razvijaju osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima”.

Navedena aktivnost daje učenicima mogućnost integracije različitih znanja i primjenu istih u praksi. Stoga je od izuzetne važnosti dobra suradnja između škole i drugih institucija kako bi se postigla aplikacija znanja u praksi, visoka motiviranost učenika i kako bi iz svega proizašla kreativna rješenja. Isto tako, nastavnik je u navedenom procesu u ulozi istraživača i aktivnog promatrača cijelog procesa. Jedino na taj način može razvijati interes učenika gimnazijske dobi prema određenim područjima unutar kojih učenici pokazuju afinitet. Ovo je samo jedan od primjera interdisciplinarnih praksi i autor smatra da je navedeni koncept interdisciplinarne nastave koncept budućnosti. Upravo je nastavnik taj koji prisluškuje želje i potrebe učenika i na taj način razvija područja i sadržaje unutar kojih učenici ostvaruju svoje potencijale.