Viktorijini slapovi
Viktorijini slapovi spadaju među najčudesnije i najpoznatije prirodne znamenitosti Afrike. Zbog buke i vodene izmaglice koje stvara ogromna vodena zavjesa rijeke Zambezi pri slijevanju u duboki ponor, starosjedioci slapove od davnina nazivaju „dim koji grmi“. Ovi uistinu jedinstveni i moćni slapovi smješteni su na jugu Afrike, na mjestu gdje je rijeka Zambezi na jedan vrlo kreativan način oblikovala prirodnu granicu između Zambije i Zimbabvea. Iako nisu najviši niti najširi, za Viktorijine slapove se tvr
di da su najveći svjetski slapovi s obzirom da sa širinom od oko 1,7 kilometara i visinom do 110 metara čine najveći vodeni plašt na planeti. Prvi Europljanin koji je ugledao slapove bio je škotski misionar i istraživač David Livingstone koji je, kao i većina posjetitelja nakon njega, njima ostao zadivljena do kraja života, smatrajući ih najvećim čudom Afrike.
Livingston je slapove otkrio 1855. godine tijekom istraživanja rijeke Zambezi, te ih je nazvao „Viktorijinim“ u čast svoje vladarice. Zbog potrebe da se očuvaju i zaštite, slapovi i njihova okolica danas se nalaze u sklopu nacionalnih parkova u Zambiji i Zimbabveu. Iz istog razloga slapovi su od 1989. godine uvršteni na popis UNESCO-ve svjetske baštine. Iako su ih Europljani otkrili tek u 19. stoljeću, arheološki dokazi svjedoče o ljudskoj prisutnosti u blizini slapova još od prije 3 milijuna godina. O divljenju i strahopoštovanju koje su slapovi izazivali kod starosjedioca najbolje svjedoči činjenica da se nitko od pripadnika naroda Kololo, koji je živio iznad slapova, njima nikada
nije približilo. Također, za pripadnike njima susjednog plemena Tonga slapovi su bili sveti te su na njima provodili religijske obrede. Zanimljivo je istaknuti da su od otkrića pa sve do izgradnje željezničkog mosta u njihovom podnožju početkom 20. stoljeća, slapovi bili slabo posjećivani.
Tek s dolaskom željeznice na ovo područje Viktorijini slapovi se počinju razvijati u sve značajniju turističku lokaciju, koja je još za vrijeme britanske kolonijalne vlasti postala vrlo popularna. Ovaj trend je opao zbog političkih prilika tijekom 1960-tih, no već od 1980-tih bilježi se veliki porast posjetitelja. Važno je istaknuti da se izgled Viktorijinih slapova mijenja kroz godinu budući da količina vode koja se spušta niz slap ovisi o kišnim i sušnim razdoblji
ma. Tako za vrijeme kišnih razdoblja nabujala rijeka Zambezi prelije preko slapova preko 500 milijuna litara vode u minuti, a za vrijeme suše tek oko 10 milijuna litara. Slijevanja ovako velikih količina vode niz slap uzrokuje stvaranja guste vodene maglice koja se uzdiže do 300 metara u zrak te je vidljiva s odaljenosti od 30 kilometara. Pored izmaglica koja djeluju poput oblaka, česta popratna pojava na slapovima su i veličanstvene duge, koje je moguće zamijetiti čak i tijekom noći za vrijeme mjesečine.
Nakon Viktorijinih slapova rijeka Zambezi nastavlja svoj tok kroz više krivudavih klanaca oko kojih i za vrijeme suše uspješno buja tropska vegetacija, koja se razvila zbog prisutnosti stalnih vodenih izmaglica. U tropskim šumama uz rijeku pored brojnih biljnih vrsta svoje stanište pronalaze i brojne životinje poput slonova, antilopa, bizona, žirafa i nilskih konjeva. Vezano uz turistički ponudu bitno je istaknuti da se u turističkom gradiću Marambi (nekadašnjem Livingstonu), smještenom u neposrednoj blizini slapova, danas nalazi muzej posvećen istraživaču Davidu Livingstonu. Također, osim što od 1969. godine posjetitelji mogu uživati u predivnom pogledu na slapove s pješačkog mosta, njima se nude i razni drugi sadržaji poput bungee jumping-a, vožnje brodovima do slapova ili raftinga brzacima rijeke Zambezi. U nadi da će se lokalna i međunarodna zajednica i dalje nastaviti brinuti za očuvanje Viktorijinih slapova, ne sumnjamo da će oni – kao jedno od sedam čuda prirodnog svijeta – još dugo oduševljavati svojom ljepotom posjetioce iz cijelog svijeta.
Pustinja Tenere
Nepregledno valovito more pustinje Tenere zauzima veliki prostor u središnjem dijelu Sahare koji se prostire od sjeveroistočnog Nigera do zapadnog Čada. Ova gotovo beživotna ali nestvarno lijepa pustinja, veličine preko 150 tisuća km², nalazi se na najudaljenijem dijelu Sahare od mora. Značenje imena „tenere“ dolazi iz jezika nomadskih berberskih plemena Tuarega – koji žive na saharskom području – i doslovce označava pustinju i divljinu, kao što je slučaj i s arapskom riječi „sahara“. Veći i pretežito ravni dio pustinje nekoć je činio dno pretpovijesnog jezera Čad. Današnji središnji dio pješčanog mora ili erga pustinje Tenere uokviren je planinama Air na
zapadu, planinama Hoggar na sjeveru, visoravni Djado na sjeveroistoku, te planinama Tibesti na istoku i dolinom jezera Čad na jugu. Važno je istaknuti da su zbog jedinstvenih ekosustava područja rezervata prirode Tenere i planine Air uvršteni na popis UNESCO-ve svjetske baštine 1991. godine.
Također, oba područja zajedno pokrivaju površinu od oko 7.7 milijuna hektara, zbog čega predstavljaju drugi po veličini zaštićeni prirodni rezervat u Africi. Uzrok beživotnog pustinjskog pejzaža pustinje Tenere je u njenoj izrazito vrućoj i suhoj pustinjskoj klimi zbog koje tijekom dana ljeti temperature dosežu do 42 °C, da bi tijekom noći n
aglo pale i za 33 °C. Zanimljivo je spomenuti da se u moru pješčanih dina pustinje Tenere krije i najviša dina na svijetu koja se uzdiže 244 metara u vis. Pronađene kosti brojnih dinosaura na ovom području, svjedoče da je tijekom pretpovijesti pustinja Tenere prvotno bila morsko dno, a kasnije se razvila u tropsku šumu. U razdoblju od prije 60 do 3 tisuće godina, pustinja je bilo plodna i time pogodna za razvoj života ljudskih zajednica, koje su se između ostaloga ovdje bavile i lovom. O prisutnosti ljudi tijekom razdoblja kada je današnjom pustinjom vladala umjerena i vlažna klima svjedoče brojni pronađeni predmeti i oružja, te pećinski crteži.
Pretpostavlja se da je oko 2500. godine prije Krista ovim područjem zavladala suha pustinjska klima što je uzrokovalo povlačenje ljudskih zajednica s ovih prostora. Iako je pustinja beživotna i rijetko naseljena, danas u njoj ipak obitavaju ljudi sa svojim naseljima koja su smještena uglavnom na njenim rubnim područjima. Najpoznatiji stanovnici pustinje Tenere su Tuarezi ili „plavi ljudi“. Ovaj nomadski berberski narod poznat je po tome što je na saharskom području prevaljivao velike udaljenosti karavanama deva koje su prenosile sol za trgovinu. Iako se i dalje bave trgovinom solju, ne iznenađuje što su „plavi ljudi“ danas, kako bi si olakšali, zamijenili deve suvremenim motornim vozilima. Zanimlji
vo je spomenuti da su Tuarezi stekli naziv „plavi ljudi“ iz razloga što zbog pustinjskih vremenskih uvjeta prekrivaju glavu i lice plavim maramama, koje s vremenom ostavljaju boju na koži.
Unatoč tome što su „plavi ljudi“ najpoznatiji stanovnici pustinje Tenere, pretpostavlja se da su njeni izvorni stanovnici narodi Kanuri i Toubou, koji nemaju berbersko podrijetlo. Pored tuareškog grada Agadeza, koji predstavlja glavni grad ovog područja, na prostoru pustinje Tenere nalaze se još brojne zanimljive oaze, mjestašca i sela. Iako su pustinja Tenere i planine Air zajedno uvršteni na popis UNESCO-ve svjetske baštine 1991. godine, već su 1992. stavljeni na popis ugroženih mjesta zbog nestabilne političke situacije i vojnih sukoba koji su uvelike doprinijeli uništavanju flore i faune na širem području rezervata. Iz ovog razloga potrebno je osigurati kvalitetniji nadzor nad čitavim zaštićenim prostorom u suradnji između lokalnih vlasti i međunarodni organizacija kako bi se nepregledno valovito more pustinje Tenere očuvalo za buduće naraštaje.
Korištena literatura:
Borovac, I. (Ur.). (2004). Sva čuda svijeta: Vodič kroz najveće prirodne ljepote (prevela s engleskog Tamara Levak Potrebica). Mozaik knjiga, Zagreb.
Goock, R. (1970). Sva čuda svijeta: Velike znamenitosti iz čitava svijeta od piramida do kozmodroma (prijevod Oto Šolc). Ur. Krušić, M. Mladinska knjiga, Ljubljana.
Izvori:
http://sevennaturalwonders.org/the-original/victoria-falls
http://www.zambiatourism.com/travel/places/victoria.htm
http://zimbabwe.places.co.za/victoria-falls.html?url=vicfalls
http://en.wikipedia.org/wiki/Victoria_Falls
http://hr.wikipedia.org/wiki/Viktorijini_slapovi
http://goafrica.about.com/od/zambia/a/Victoriafalls.htm
http://whc.unesco.org/en/list/509
http://www.znanje.org/i/i25/05iv02/05iv0212/pustinja%20tenere.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/T%C3%A9n%C3%A9r%C3%A9
http://hr.wikipedia.org/wiki/T%C3%A9n%C3%A9r%C3%A9
http://whc.unesco.org/en/list/573
http://www.newsfinder.org/site/readings/the_majestic_tenere_desert/
http://africa-journey.com/news/unesco-africa-air-and-tenere-natural-reserves-niger
http://www.simongoland.com/33-dunes-in-the-tenere-desert/
Fotografije u tekstu su preuzete s:
http://www.best-south-africa-tours.com/Royal_Livingston_Hotel_Victoria_Falls.html
http://forbiddensahara.mypressonline.com/tenere.htm
http://www.victoriafalls-guide.net/victoria-falls-pictures.html
http://adventure-africa.com/wp/wp-content/uploads/2012/02/aboilingpot.jpg
http://victoriafalls24.com/wp-content/uploads/2011/12/victoria-falls_1371724c.jpg
http://gallery.gouldnet.net/v/vicfalls/002.jpg.html
http://www.galenfrysinger.com/zimbabwe_victoria_falls.htm
http://www.linguistics.ucla.edu/people/schuh/lx105/105_00paper/Pics/tenere_loading_camel.jpg
http://africa-journey.com/news/unesco-africa-air-and-tenere-natural-reserves-niger
http://3.bp.blogspot.com/_km34L1w0QjY/S7HAiB-bdqI/AAAAAAAAA7I/r8OSUV12PG4/s1600/Tenere-1.jpg
http://1.bp.blogspot.com/_km34L1w0QjY/S7HAy4329dI/AAAAAAAAA7Q/AAGcEcrS8x0/s1600/Tenere-2.jpg
http://merveillesafricaines.blogs.ipag.fr/2011/04/14/niger-%C2%A4-agadez/
http://www.africannaturalheritage.org/Air-and-Tenere-Natural-Reserves-Niger.html
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
