Takav model profesionalnog razvoja je kolegijalno opažanje nastave gdje učitelj na temelju opažanja drugoga učitelja dobiva strukturirane informacije koje potiču profesionalni razvoj i preispitivanje vlastitoga rada. Ovaj model stručnog usavršavanje je i financijski prihvatljiv jer umjesto skupih seminara, vanjskih predavača, dnevnica i putnih troškova učitelji uče jedni od drugih unutar vlastite ustanove. Škole na taj način stvaraju svoje unutarnje riznice znanja u koje se ulaže vrijeme, a štedi novac i energija na drugim mjestima.
Ciljevi i načela kolegijalnog opažanja
U priručniku Opažanje i unapređivanje školske nastave (2012.) koji se može pronaći na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje, navodi se sljedeći ciljevi kolegijalnog opažanja:
- unapređenje kvalitete nastave
- profesionalni razvoj učitelja
- razmjena primjera dobre prakse
Ova tri jasno definirana cilja govore nam da je kolegijalno opažanje nastave usmjereno na unapređenje učenja i poučavanja. U školama koje provode ovakav pristup stručnog usavršavanja učitelja, pokazao se korisnim jer je omogućio dublji uvid u nastavni proces i kvalitetu komunikacije između učitelja i učenika.
Podrška učitelja učitelju najbolji je način profesionalnog razvoja jer omogućuje kvalitetnu samorefleksiju i planiranje stručnog razvoja. Razmjena primjera dobre prakse jača kulturu povjerenja i suradnje u školi te otvaranje profesionalnog dijaloga o nastavi bez ikakvoga pritiska jer kolegijalno opažanje nije nikakva kontrola i ne vrednuje se, već stvara prostor za zajedničko učenje.
Primarna načela na kojima se temelji ovaj suradnički pristup su dobrovoljnost i povjerenje s fokusom na praksi. Opažanje nastave i razgovor nakon njega provodi se u ozračju potpunog povjerenja te zaštiti osobnog i profesionalnog integriteta.
Proces kolegijalnog opažanja
Da bi se kvalitetno ostvario proces kolegijalnog opažanja, potrebno je u školi organizirati opažanje. Proces organizacije opažanja započinje imenovanjem koordinatora kolegijalnog opažanja. Osoba imenovana za koordinatora zadužena je za planiranje opažanja nastave, pripremu učitelja opažača, praćenje provedbe opažanja, izvještavanje ravnatelja, učiteljskog vijeća i roditelja o rezultatima opažanja.
Škole mogu, u skladu s vlastitim potrebama, kreirati vlastiti izbor opažača i opažanih. Kolegijalno opažanje nastave prvenstveno provode učitelji, ali u opažanje mogu biti uključeni i članovi stručne službe.
Opažanje se u stručnoj literaturi dijeli u tri faze:
- dogovor prije opažanja
- opažanje nastavnoga sata
- razgovor nakon opažanja
Dogovor prije opažanja definira ciljeve i fokus opažanja. Učitelji se dogovaraju kako će provesti opažanje, na što će opažač biti posebno usredotočen jer opažani učitelj može naglasiti o kojim fazama i elementima poučavanja želi dobiti povratnu informaciju. Opažani učitelj tijekom dogovora o opažanju upoznaje opažača sa specifičnostima razrednoga odjela u kojemu će se opažanje izvršiti te se dogovara način na koji će opažač biti predstavljen učenicima.
Druga faza opažanja započinje kada opažani učitelj uvede opažača u učionicu i predstavi ga učenicima. Opažač sjedi na neupadljivom mjestu, ne ističe se, ne postavlja pitanja i ne privlači pažnju. Učenici moraju znati da opažač ne prati i ne procjenjuje njihovo znanje i vladanje tijekom nastavnog sata. Tijekom opažanja opažač bilježi svoja zapažanja u obrazac za kolegijalno opažanje nastave prema unaprijed dogovorenim kriterijima.
U priručniku Opažanje i unapređenje školske nastave autori predlažu da obrazac „OZON koriste opažači kao sredstvo za opisivanje i procjenjivanje aktivnosti u razredu“ (Petar Bezinović, Iris Marušić, Zrinka Ristić Dedić, 2012., odjeljak o obrascima za opažanje nastave). Navedeni obrazac sastoji se od tri dijela (opći podatci, ponašanja u razredu koje opažač prati i komentari opažača).
Razgovor nakon opažanja je najvažniji dio procesa kolegijalnog opažanja jer se odnosi na konstruktivnu razmjenu mišljenja i planiranje poboljšanja. Za ovaj se razgovor opažači trebaju dobro pripremiti kako bi opažanom učitelju mogli predočiti svoja zapažanja o dobrim aspektima nastave i o područjima koja bi se mogla poboljšati. Zato opažač bilježi svoja zapažanja, a bilješke dodatno analizira kako bi se fokusirao na ključne točke procesa kolegijalnog opažanja.
Opažani učitelj također bilježi svoje dojmove o održanom satu u obrazac za samoanalizu sata. „Obrazac za samoanalizu nastavnog sata (OSNAS) koristi opažani učitelj za samorefleksiju nakon održanog sata. Ovaj se obrazac razlikuje od OZON-a samo u formulacijama tvrdnji. Ovdje su tvrdnje formulirane u prvom licu, tako da učitelj može opisati svoje ponašanje i svoja zapažanja o nastavnom satu“ (Petar Bezinović, Iris Marušić, Zrinka Ristić Dedić, 2012., odjeljak o obrascima za opažanje nastave). Navedeni obrasci omogućuju opažaču i opažanom učitelju cjelovito strukturirano praćenje kvalitete nastave od razrednog ozračja do motivacije i strukture sata te na temelju zapažanja sažetih u bilješkama planirati profesionalni razvoj i jačanje kolegijalne suradnje.
Dobrobiti kolegijalnog opažanja nastave
Ovakav pristup kolegijalnoj podršci pruža višestruku korist za učitelje, školu i učenike. Budući da ovaj pristup pruža učiteljima uvid u različite nastavne metode i stilove rada prvenstveno utječe na profesionalni razvoj. Osim profesionalnog razvoja učitelji razvijaju svijest o samorefleksiji, sudjeluju u razmjeni ideja i stvaranju pozitivnog kolegijalnog dijaloga.
U školama se otvara prostor za razmjenu primjera dobre prakse i bolju suradnju među učiteljima te jačanje povjerenja i kolegijalnosti. Kolegijalno opažanje nastave je pristup koji „olakšava pokretanja grupa učitelja koji su spremni zajedno iskušavati nove pristupe i metode rada – zajednice učitelja koji uče“ (Petar Bezinović, Iris Marušić, Zrinka Ristić Dedić, 2012.,odjeljak o koristima za školu). Pozitivno ozračje, međusobno povjerenje, otvorenost za dijalog i učitelji otvoreni za kontinuirani profesionalni napredak preduvjeti su za uspješnu školu spremnu na izazove i promjene koje ti izazovi nose.
Od profesionalnog razvoja učitelja najveću korist imaju učenici koji ovakvim pristupom dobivaju kvalitetnije poučavanje. Ako učenike poučavaju jaki i samouvjereni učitelji koji teže profesionalnom i osobnom rastu i razvoju i učenici će usvojiti takve modele ponašanja koji će im koristiti u daljnjem školovanju i prilikom izlaska na tržište rada.
Iz svega navedenog očekivano je da svaka škola u svoj kurikulum implementira ovaj pristup kolegijalne podrške jer, osim škole i učitelja, najviše koristi od njega imaju učenici kojima osigurava kvalitetnije poučavanje i zadovoljstvo osobnim napretkom zbog bolje motivacije i veće podrške u učenju.
Zaključak
Kolegijalno opažanje nastave je učinkovit i financijski prihvatljiv način profesionalnog usavršavanja učitelja. Temelji se na međusobnom promatranju nastavnih sati, vođenju bilježaka i razmjeni povratnih informacija. Ovakav pristup potiče unapređenje kvalitete poučavanja, razvoj profesionalnih kompetencija te jačanje povjerenja i suradnje unutar škole. Uvođenjem kolegijalnog opažanja u škole razvijaju se zajednice učitelja koji permanentno uče, potiču kolegijalni dijalog i stvaraju pozitivno ozračje u školi. Najveću korist imaju učenici jer ih poučavaju motivirani i profesionalno osnaženi učitelji.
