Standardni jezik je normirani jezik koji se u Hrvatskoj koristi u službenim i obrazovnim prilikama: njime se uređuju pravopis, gramatička i leksička pravila.
U školi, učitelji i učiteljice nastoje poticati učenike da koriste standardni jezik u govoru i pisanju.
S druge strane, žargon – često učenički ili „školerski“ – predstavlja govor mladih koji koristi izraze i konstrukcije koje ne pripadaju standardnoj normi. Učenici ga rabe u neformalnim situacijama: u druženjima, na odmoru, u porukama. Na primjer, mogu/će skratiti riječi, koristiti engleske elemente (kao „downloadati“, „streamati“) ili skrojiti vlastite izraze.
Koliko se u školi čuva standardni jezik? U vrlo velikoj mjeri – jer učiteljski rad, pisanje, čitanje i ocjenjivanje temeljeni su na normi standardnog jezika. No, učenici, osobito u slobodnijim trenucima, upuštaju se u žargon jer on im omogućuje osjećaj pripadnosti skupini, izražavanje kreativnosti i brzinu komunikacije.
Dakle, prevladava li žargon? Ne, nužno ne prevladava, ali je vrlo prisutan i u stalnoj konkurenciji sa standardnim jezikom. U formalnim situacijama u školi standard jezik ima primat, dok u neformalnim učenici vrlo često prelaze na žargon. To znači da učenik koji u učionici koristi većinom standardni jezik i razumije njegovu ulogu, stječe jezičnu kulturu i socijalne vještine.
Za osnovnu školu je važna mjera: poticati učenike da znaju i koriste standardni jezik, ali ne demonizirati žargon – on je prirodan izraz mladih i može biti kreativna igra jezika, sve dok učenici razlikuju kada je primjeren koji govor. Na taj način se gradi svjesnost o jezičnoj raznolikosti i važnosti prilagođavanja stilu i situaciji.
Kultura govora ne znači samo poznavati pravila jezika, nego i znati kada i kako ih primijeniti. Učenici koji svjesno razlikuju razgovor s prijateljima od razgovora s učiteljima pokazuju razvijenu jezičnu i društvenu zrelost.
Važno je da škola potiče ljubav prema jeziku i istodobno dopušta mladima da kroz žargon izraze svoju osobnost. Na kraju, pravi cilj nije potpuno izbaciti žargon, nego naučiti ravnotežu između slobode izražavanja i poštovanja jezičnih normi – jer upravo to čini kulturu govora bogatijom i zanimljivijom.