Upravo ta suradnja škole i kulturne institucije pokazala je koliko je važno otvoriti vrata muzeja mladima te ih uključiti u kreativne procese koji nadilaze standardni kurikulum.
Fokus radionice bio je na simbolici boja i izražavanju emocija kroz likovni izraz, a sve u cilju podrške emocionalnom razvoju učenika u osjetljivom razdoblju završetka osnovnoškolskog obrazovanja. Kraj osmogodišnjeg školovanja za mnoge je učenike emotivan prijelaz – vrijeme oproštaja, preispitivanja, očekivanja i novih početaka. Upravo zato ova je radionica bila pravo mjesto za introspekciju, izražavanje i razumijevanje vlastitih osjećaja.
Istraživanje unutarnjeg svijeta
Tema radionice bila je povezana s istraživanjem unutarnjeg svijeta mladih. Kroz nesvakidašnji i poticajan proces, učenici su izrađivali autoportret – najprije olovkom koristeći svoju nedominantnu ruku, a zatim crtajući zatvorenih očiju. Takvim pristupom potaknuto je oslobađanje od kontrole i perfekcionizma, čime se otvorio prostor za iskrenije, spontanije i intuitivnije izražavanje.
Nakon crtanja, svaki je učenik zapisao pet svojih pozitivnih osobina – kvaliteta na koje mogu biti ponosni. Svakoj su osobini pridružili boju koja, prema njihovom osjećaju, najbolje odražava tu osobinu. Te su boje zatim prenesene na portrete, čime su unutarnji doživljaji pretočeni u vanjski umjetnički izraz.
Razvoj emocionalne pismenosti
Radionica je imala mnogo dublji cilj od pukog likovnog zadatka – bila je to prilika za razvoj emocionalne pismenosti, jačanje samopouzdanja i poticanje otvorenog razgovora o emocijama. Učenici su kroz umjetnost promišljali o vlastitom identitetu i osjećajima, vježbali samoprihvaćanje i učili kako nesavršenost može biti izvor ljepote i vrijednosti.
Ovaj projekt još je jednom pokazao koliko su kreativni procesi važni za mentalno zdravlje djece i mladih. U vremenu sve većih pritisaka i očekivanja, ovakve aktivnosti ne samo da njeguju umjetnički izraz, već pružaju siguran prostor za emocionalni rast i osnaživanje mladih pojedinaca. Suradnja škole i kulturnih institucija, poput Muzeja grada Rovinja, ključna je u stvaranju takvih vrijednih iskustava koja učenicima ostaju u trajnom sjećanju – osobito u trenutku kada završavaju jedno životno poglavlje i hrabro koračaju prema novima.
