Godine 1999. računalni stručnjak dr. Sugata Mitra došao je na ideju: Što bi se dogodilo kada bi siromašnoj djeci osigurao slobodan i neograničen pristup računalima i Internetu? Tom je idejom započeo njegov projekt pod nazivom The hole in the wall experiment (Eksperiment „rupa u zidu“).
Dr. Mitra voditelj je odjela za istraživanje i razvoj u organizaciji NIIT Technologies, vodećoj računalnoj kompaniji koja svoje predstavništvo ima i u New Dehliju. Suvremenu zgradu NIIT-ija iz 21. stoljeća samo jedan zid dijeli od sirotinjske četvrti. Iza zida svakodnevno se igra mnoštvo djece. Dr. Mitra je odlučio u rupi u zidu postaviti računalo s brzim pristupom Internetu te pratiti hoće li ga itko od njih početi koristiti. Na njegovo zadovoljstvo, dječju je znatiželju ubrzo privukla neobična naprava. Kad su zapitali smiju li ju dodirnuti dr. Mitra im je odgovorio da smiju jer je s njihove strane zida, a pravilo je da smiju dotaknuti sve što je s te strane.
U nekoliko minuta djeca su otkrila kako usmjeriti kursor i kliknuti. Do kraja dana naučila su pretraživati internetske stranice. Mogućnost pristupa Internetu omogućio je djeci da brzo nauče osnove računalne pismenosti.
Posebno se istaknuo dječak Rajinder koji je postao slavan u Indiji. On ističe da najviše posjećuje internetske stranice Disneya, no redovito prati i druge stranice te voli koristiti računalne alate za crtanje. Njegov nastavnik kaže kako je postao značajno bolji učenik, jasnije se izražava te da očekuje puno od njega.
Kada je dr. Mitra upitao Rajindera da mu definira Internet dječak je odgovorio: „To je ono sa čime možeš učiniti što god želiš.“
Nakon uspjeha prvog eksperimenta dr. Mitra ga je ponovio u različitim okružjima i dijelovima Indije te svaki puta s istim, pozitivnim rezultatom. U roku od nekoliko sati, bez poduke i znanja engleskog jezika, djeca su započela pretraživati Web.
Nakon nedvojbeno pozitivnih rezultata prvih eksperimenata dr. Mitra odlučio je širom Indije postaviti što veći broj računala odnosno Internet kioska s besplatnim pristupom. Poseban je trud uložio u uključivanje dj
evojčica u istraživanje, što predstavlja revolucionarni koncept za društvo u kojem samo jedna od tri žene zna čitati.
Ponovno su rezultati bili izuzetni, a djevojčice su pohrlile računalima. Jedna od posebno entuzijastičnih djevojčica Anjana, koja živi u siromašnom dijelu New Dehlija, oduševljeno je kazala: „Osjećam se odlično!“ Njena obitelj, iako pomalo zbunjena, ipak je smatrala kako će joj ta znanja pomoći jednoga dana u nalaženju posla.
Dr. Mitra oduševljen je izrazima koje su djeca izmislila za računalne termine i ikone. Na primjer kursor su nazvali sui što na hinduskom znači igla, a simbol pješčanog sata damru što znači Shivin bubanj, na kojeg pješčani sat i podsjeća.
Nakon pozitivnih rezultata njegovih dosadašnjih istraživanja uvjeren je kako računala mogu osigurati napredak siromašnim, ruralnim područjima, a stanovnicima omogućiti zapošljavanje u lokalnim sredinama.
Na temelju njegovih istraživanja nastao je termin Minimally Invasive Education (MIE) kojim se opisuje samostalno učenje djece bez nadzora učitelja.
