Mediji poput TikToka i YouTubea oblikuju doživljaj i shvaćanje govora kod mladih, često promovirajući neprimjerene govorne obrasce. U takvom kontekstu, škola ostaje jedno od rijetkih mjesta gdje se sustavno može razvijati pravilna i učinkovita govorna izvedba. Međutim, govorništvo je često nepravedno zanemareno u nastavnim i školskim kurikulumima, unatoč njegovoj važnosti za osobni, obrazovni i profesionalni razvoj pojedinca.
Utjecaj medija na govornu izvedbu
Popularne platforme poput TikToka i YouTubea pružaju mladima uzore govornika koji često ne poštuju zadane jezične norme te ih takve mladi i nesvjesno usvajaju kao nešto normalno u čemu ne vide nikakav problem. Ova pojava zahtijeva kritički pristup i osvještavanje važnosti standardnog jezika.
Prije ili poslije svi će zakoračiti u poslovni svijet u kojemu se sve više cijene komunikacijske vještine. Zaposlenici moraju biti spremni sudjelovati u raspravama, prezentacijama i timskom radu. Slično, studenti se suočavaju s izazovima javnoga govora u okviru seminarskih izlaganja. Nedostatak sigurnosti u govoru može negativno utjecati na njihov uspjeh i razvoj samopouzdanja.
Temelji uspješne govorne izvedbe
Razvijanje govorničkih vještina zahtijeva poznavanje jezika, bogat vokabular, pravilnu dikciju, izgovor i neverbalnu komunikaciju. Jednako je važno razumijevanje strukture govora – uvod, razrada i zaključak – kako bi se osigurala jasnoća i logičan slijed misli.
Učitelji trebaju poticati učenike na razmišljanje o govoru s pitanjima poput: Što znači slušati s razumijevanjem?, Zašto je važno čekati svoj red za govor?, Kako možemo pokazati da cijenimo tuđe mišljenje, čak i kad se ne slažemo?, Kako možemo pomoći nekome tko se srami govoriti pred drugima?. Učenici trebaju učiti pravila rasprave, vježbati kroz strukturirane aktivnosti i dobivati konstruktivne povratne informacije.
Kako bi učenike ohrabrili u savladavanju govorničkih vještina, korisno je s njima, kad to vrijeme i gradivo dopusti, izvoditi razne govorne vježbe.
Govorne vježbe mogu uključivati:
- izvođenje poznatih govora napamet
- pisanje i izvođenje vlastitih govora
- govore povodom školskih događanja
- zamišljene govore povezane s književnim djelima ili povijesnim temama.
Primjer dobre prakse
S učenicima šestih razreda proveden je razredni projekt Putevima uspješnoga govorenja. Cilj projekta bio je svladati strah od javnoga govora, razlikovanje svrhe, obilježja i vrste govorenja.
U listopadu su učenici govorom predstavili djelo po vlastitome izboru (s popisa djela za cjelovito čitanje). Budući da je to bio prvi govornički zadatak, učenici su upoznati s osnovnim karakteristikama javnoga govora koje su, uz podršku, pokušali savladati i na taj način napravili prvi korak u uspješnom usvajanju ishoda ovoga projekta.
Prosinac je bio posvećen liku i djelu Ivane Brlić-Mažuranić. Učenici su dobili upute kako će kratkim govorom predstaviti našu poznatu književnicu. Govor svakog učenika trebao je trajati do tri minute. Svi govori su snimljeni i od njih je napravljen videozapis svakog razrednog odjela. Tako je složena zanimljiva zbirka učeničkih govora koja će poslužiti kao materijal za usporedbu i uvid u razvoj i napredovanje govorništva.
Tijekom čitave nastavne godine bavili su se razvijanjem govorničkih vještina, a završna aktivnost u ovome razrednome projektu odvijala se tijekom svibnja kada su učenici osmislili zamišljene govore povezane sa zbirkom zabavnih i poticajnih priča o uspješnim ženama koje su promijenile svijet – Priče za laku noć za mlade buntovnice.
Pomoću Liste za procjenu kvalitete govora učenici su nakon svakog izlaganja izvršili vršnjačko vrednovanje pri čemu su bili vrlo objektivni i realno ocijenili svakog govornika. Nakon ove aktivnosti učenici su iznijeli svoja zapažanja o razvoju svojih govorničkih vještina, uočili su napredak, ali i nedostatke na kojima još moraju raditi i usavršavati svoje govorničke izvedbe.
Zaključak je da takve aktivnosti razvijaju samopouzdanje, logičko mišljenje i osnaživanje u izvedbi javnoga nastupa.
Njegovanje kulture govora
Razvijanje govorničkih vještina nije samo pitanje jezične kulture, već i ključna kompetencija za uspješno snalaženje u obrazovnom, profesionalnom i društvenom kontekstu.
U vremenu kada mediji oblikuju doživljaj govora, škola mora preuzeti aktivnu ulogu u poučavanju pravilne i učinkovite govorne izvedbe. Sustavno uvođenje govornih vježbi, analiza uzornih govora i poticanje učenika na javno izražavanje omogućuju razvoj samopouzdanja, kritičkog mišljenja i sposobnosti argumentacije.
Učionica treba postati prostor u kojem se njeguje kultura govora, gdje se učenici uče slušati, izražavati i poštovati različita mišljenja. Samo tako možemo osigurati da buduće generacije ne samo govore, već i govore s razumijevanjem, svrhom i odgovornošću.
