Odrasli uglavnom prepoznaju i vide da djeca i mladi provode previše vremena na mreži te su često vrlo kritični oko toga. Mladi i sami osjete umor od ekrana. Često zbog složenosti odnosa između njih i roditelja ili nastavnika dolazi do toga da pružaju otpor prema uputama i zahtjevima odraslih (“da ne budu na mobitelu”) te do nespremnosti da prepoznaju i priznaju sebi da im je previše i iscrpljujuće biti na mreži. U toj dinamici zanemaruju jasne signale koji se u njima javljaju. Samim time gube kontakt sa sobom i nisu u stanju prepoznati kada im je dosta i kada im treba da se isključe iz virtualnog svijeta. Dosad spomenute osobine virtualnog svijeta (izazivanje žudnje, ali i ovisnosti) u kombinaciji s pritiskom odraslih ne ostavljaju puno prostora djeci i mladima da razvijaju svoju samosvijest – prvenstveno da prepoznaju znakove i signale na osnovi kojih mogu regulirati svoje ponašanje.
Svrha ove vježbe jest da odrasli budu podržavajući u tome da učenici uče prepoznati signale svoga tijela i svoje emocije, što ih može voditi prema preuzimanju odgovornosti za svoje psihološko i emocionalno stanje i za vrijeme provedeno na mreži.
Prijedlog aktivnosti
“Razgovarat ćemo o tome imamo li svoje granice u vremenu koje provodimo na mreži (društvene mreže, igre i sl.). Odrasli najčešće smatraju da su mladi previše na mobitelima. No kako je vama – osjetite li vi kada vam je dosta ili se taj osjećaj baš nikad ne javlja? Ovdje je nekoliko pitanja i zanima me kako je za svakog od vas.”
Učenici dobivaju radni list s pitanjima i na njih kratko pismeno odgovaraju:
- Osjetiš li kada ti je dosta biti na mreži?
- Ako da, po čemu znaš da ti je dosta?
- Prestaješ li tada ili nastavljaš i dalje biti na mreži? Ako nastavljaš dalje, znaš li zašto?
Po završetku se vodi zajednička rasprava tijekom koje učenici dijele svoja iskustva i slušaju druge. Pritom je važna reakcija voditelja u smislu prihvaćanja i razumijevanja odgovora učenika, jer često na ovu temu od odraslih dobivaju pouku i kritiku. Učenike se potiče da odluče kako će reagirati kada osvijeste neke od signala. Neki od signala nalaze se na popisu pod aktivnosti “Izazov” i mogu poslužiti voditelju da pomogne učenicima da ih prepoznaju.
Izazov!
Učenicima se daje da u narednom tjednu, ali i nadalje, pokušaju svjesnije opažati sebe kada su na mreži tako da uvide uspijevaju li prepoznati neke signale zamora od ekrana:
- bolovi u očima
- glavobolja
- probadanje u nekom dijelu tijela
- umor u glavi
- općenito umor
- jako plitko disanje
- osjećaj mentalne iscrpljenosti
- unutarnja napetost
- osjećaj nemira u tijelu dok mirujem
- osjećaj da mi treba pokret iritabilnost (“kao da sam živčan”)
- pospanost po danu
- bolovi u vratu od pogrbljenog držanja
- jako kasni odlazak na spavanje
- ljutita reakcija kada me netko prekida dok sam na mreži
- zamagljen vid
- teškoće koncentracije prilikom čitanja, ali ne i na mreži
- čest poriv da se radije dopisujem nego nađem u živo s nekim
- neki drugi signali – koji?
Učenike se i u ovom izazovu potiče da odluče kako će reagirati kada osvijeste neke od signala!
Preuzmite edukativne materijale ‘Digitalni mediji i mentalno zdravlje’
Tekst je u potpunosti prenesen s mrežnih stranica Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće.
