Za pleistocen su karakteristični učestali ledeni ciklusi u kojima se razina mora spuštala za 100 metara te topliji međuciklusi u kojima je klima nalikovala današnjoj.
Općenito govoreći, neandertalci su živjeli u mnogo hladnijem i sušem okolišu, odnosno u ledenome dobu. Njihove su fizičke karakteristike (morfologija) posljedica prilagođavanja na hladniju klimu, što nazivamo Bergmanovim i Allenovim pravilima, a ona objašnjavaju da stanovnici hladnijih područja imaju masivniju građu tijela i kraće udove kako bi smanjili površinu izloženu hladnoći i tako očuvali tjelesnu toplinu. Neke od glavnih osobina su široka ramena i „bačvast“ prsni koš te ekstremno robusna građa (deblje kosti s izraženim mišićnim hvatištima), a nove procjene govore da su bili dva puta jači od današnjih ljudi.
Njihov je kranijalni kapacitet (volumen lubanje) bio veći od modernih ljudi, a možda najprepoznatljiviji element su jako izraženi nadočni lukovi koji njihovom licu daju prepoznatljiv izgled. Uz to su imali vrlo nisko čelo, gotovo da nisu imali bradu, a nosna šupljina im je puno veća od naše radi lakšeg grijanja hladnoga zraka prilikom udisaja.
Jedno od češćih pitanja jest jesu li neandertalci bili sposobni za govor i razvoj jezika. Brojne analize upućuju da nema mnogo razlika u organizaciji našeg i neandertalskog mozga, a nalaz jezične kosti (os hyoideum) s nalazišta Kebara govori da ne postoji fizička prepreka koja bi sprečavala neandertalce u govoru, pogotovo uzmemo li u obzir i ostale dokaze za njihov kognitivan razvoj.
Nešto o njihovom načinu života govore nam i nalazi njihovih prednjih zubi sa specifičnim tragovima trošenja koji upućuju da su koristili zube kao „treću ruku“ – vjerojatno su zubima držali komade kože koje su obrađivali kamenim oruđem. Analize stabilnih izotopa iz zubiju neandertalaca govore nam da je meso bilo gotovo isključiv izvor njihove prehrane – po količini konzumiranog mesa bili su čak i iznad vuka i sjeverne lisice!
S obzirom na brojne nalaze kamenih alatki korištenih za lov i analize njihove prehrane, zaključujemo da su morali imati iznimno razvijenu strategiju lova koja podrazumijeva i određeni stupanj društvene organizacije te vještine izrade oružja. Iako pretpostavljamo da su dio mesa dobavljali lešinarenjem, postoje i direktni dokazi lova poput nalaza divljeg konja sa sirijskog nalazišta Umm el Tlel, kojem je između vratnih kralješaka pronađen ulomak kamenog šiljka kakve su koristili neandertalci, a vjerojatno se radilo o vrhu koplja, budući da nisu poznavali luk i strijelu. Indirektni dokazi koji argumentiraju tezu o neandertalcima kao specijaliziranim mesožderima jesu mnogobrojne kosti životinja poput vunastog nosoroga, smeđeg medvjeda, bizona, jelena i divokoza.
Na neandertalskim je kostima zabilježen velik broj ozljeda i lomova, a usporedbe sa suvremenim populacijama pokazale su veliku sličnost s ozljedama jahača rodea – prvenstveno ozljede glave i vrata te ramena i ruku, a nešto rjeđe ozljede trupa, nogu i stopala. Budući da neandertalci nisu ovladali tehnikom izbacivanja projektila, bilo da je riječ o laganim kopljima ili luku i strijeli, ozljede su logična posljedica lova iz neposredne blizine. Time možemo odbaciti teoriju o lešinarenju kao primarnoj strategiji njihova preživljavanja.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da su neandertalci bili vrlo dobro prilagođeni životu u ledenom dobu – njihova im je građa omogućavala preživljavanje u hladnoj klimi, a mogućnost govora, stvaranje društvenih odnosa unutar zajednice i način prehrane osigurali su da vladaju Europom preko 150 000 godina. Iako na prvi pogled djeluje kao da postoje nepremostive razlike u izgledu neandertalaca i modernih ljudi, pitanje je bismo li prepoznali neandertalca u odijelu kako u prometnoj gužvi žuri na sastanak.
Izvori:
- Janković, I., Karavanić, I. Osvit čovječanstva. Počeci našega biološkog i kulturnog razvoja. Zagreb: Školska knjiga, 2009.
- Težak-Gregl, T. Uvod u prapovijesnu arheologiju. Zagreb: Uvodi, 2011.
- mrežna stranica www.enciklopedija.hr
- mrežna stranica struna – Hrvatsko strukovno nazivlje
