Izgled neandertalaca i strategija preživljavanja

Kako smo spomenuli u prethodnom nastavku naše priče o postanku čovjeka, neandertalci su se razvili iz vrste Homo heidelbergensis koja je živjela na području Europe prije otprilike 200 000 godina. Geološko razdoblje koje je obuhvaćalo vrijeme života neandertalaca naziva se pleistocen, a trajao je od otprilike 2 500 000 do 17 000 godina prije sadašnjosti.

Za pleistocen su karakteristični učestali ledeni ciklusi u kojima se razina mora spuštala za 100 metara te topliji međuciklusi u kojima je klima nalikovala današnjoj.

Općenito govoreći, neandertalci su živjeli u mnogo hladnijem i sušem okolišu, odnosno u ledenome dobu.  Njihove su fizičke karakteristike (morfologija) posljedica prilagođavanja na hladniju klimu, što nazivamo Bergmanovim i Allenovim pravilima, a ona objašnjavaju da stanovnici hladnijih područja imaju masivniju građu tijela i kraće udove kako bi smanjili površinu izloženu hladnoći i tako očuvali tjelesnu toplinu. Neke od glavnih osobina su široka ramena i „bačvast“ prsni koš te ekstremno robusna građa (deblje kosti s izraženim mišićnim hvatištima), a nove procjene govore da su bili dva puta jači od današnjih ljudi.

Njihov je kranijalni kapacitet (volumen lubanje) bio veći od modernih ljudi, a možda najprepoznatljiviji element su jako izraženi nadočni lukovi koji njihovom licu daju prepoznatljiv izgled. Uz to su imali vrlo nisko čelo, gotovo da nisu imali bradu, a nosna šupljina im je puno veća od naše radi lakšeg grijanja hladnoga zraka prilikom udisaja.

Jedno od češćih pitanja jest jesu li neandertalci bili sposobni za govor i razvoj jezika. Brojne analize upućuju da nema mnogo razlika u organizaciji našeg i neandertalskog mozga, a nalaz jezične kosti (os hyoideum) s nalazišta Kebara govori da ne postoji fizička prepreka koja bi sprečavala neandertalce u govoru, pogotovo uzmemo li u obzir i ostale dokaze za njihov kognitivan razvoj.

Nešto o njihovom načinu života govore nam i nalazi njihovih prednjih zubi sa specifičnim tragovima trošenja koji upućuju da su koristili zube kao „treću ruku“ – vjerojatno su zubima držali komade kože koje su obrađivali kamenim oruđem. Analize stabilnih izotopa iz zubiju neandertalaca govore nam da je meso bilo gotovo isključiv izvor njihove prehrane – po količini konzumiranog mesa bili su čak i iznad vuka i sjeverne lisice!

S obzirom na brojne nalaze kamenih alatki korištenih za lov i analize njihove prehrane, zaključujemo da su morali imati iznimno razvijenu strategiju lova koja podrazumijeva i određeni stupanj društvene organizacije te vještine izrade oružja. Iako pretpostavljamo da su dio mesa dobavljali lešinarenjem, postoje i direktni dokazi lova poput nalaza divljeg konja sa sirijskog nalazišta Umm el Tlel, kojem je između vratnih kralješaka pronađen ulomak kamenog šiljka kakve su koristili neandertalci, a vjerojatno se radilo o vrhu koplja, budući da nisu poznavali luk i strijelu. Indirektni dokazi koji argumentiraju tezu o neandertalcima kao specijaliziranim mesožderima jesu mnogobrojne kosti životinja poput vunastog nosoroga, smeđeg medvjeda, bizona, jelena i divokoza.

Na neandertalskim je kostima zabilježen velik broj ozljeda i lomova, a usporedbe sa suvremenim populacijama pokazale su veliku sličnost s ozljedama jahača rodea – prvenstveno ozljede glave i vrata te ramena i ruku, a nešto rjeđe ozljede trupa, nogu i stopala. Budući da neandertalci nisu ovladali tehnikom izbacivanja projektila, bilo da je riječ o laganim kopljima ili luku i strijeli, ozljede su logična posljedica lova iz neposredne blizine. Time možemo odbaciti teoriju o lešinarenju kao primarnoj strategiji njihova preživljavanja.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da su neandertalci bili vrlo dobro prilagođeni životu u ledenom dobu – njihova im je građa omogućavala preživljavanje u hladnoj klimi, a mogućnost govora, stvaranje društvenih odnosa unutar zajednice i način prehrane osigurali su da vladaju Europom preko 150 000 godina. Iako na prvi pogled djeluje kao da postoje nepremostive razlike u izgledu neandertalaca i modernih ljudi, pitanje je bismo li prepoznali neandertalca u odijelu kako u prometnoj gužvi žuri na sastanak.

 

Izvori:

  • Janković, I., Karavanić, I. Osvit čovječanstva. Počeci našega biološkog i kulturnog razvoja. Zagreb: Školska knjiga, 2009.
  • Težak-Gregl, T. Uvod u prapovijesnu arheologiju. Zagreb: Uvodi, 2011.
  • mrežna stranica www.enciklopedija.hr
  • mrežna stranica struna – Hrvatsko strukovno nazivlje