Mnogi nastavnici imaju dojam kako učenici ne žele nešto naučiti, teško pronalaze interes i kako gube prirodnu potrebu za znatiželjom. Motivaciju najčešće pronalaze u vanjskim utjecajima: pohvale, upisi u srednje škole i fakultete i ocjenama kao sredstvu koje potvrđuje njihova znanja, sposobnosti i konačan uspjeh. Kako motivirati učenike? Pročitajte nekoliko prijedloga.
Poticanje kritičkog razmišljanja
„Zašto?“ i „Kako znaš?“ dva su vrlo moćna pitanja u interakciji s učenicima. Djeca vole izazove i na ovaj način uspješno ih se potiče na kritičko razmišljanje, dubinsko učenje, razumijevanje i komunikaciju. Ključno je od učenika tražiti i poticati ih kako misliti, razvijati vlastiti način razmišljanja i zaključivanja, individualizirano pristupiti gradivu i razumijevanju istog, a uz pomoć samo ova dva pitanja moguće je dobiti izvanredne rezultate. Ukoliko nastavnik želi, može dalje razvijati potpitanja koja učenike mogu potaknuti na samostalno ili grupno istraživanje teme i još dublji pristup učenju i razmišljanju. Poželjno je postavljati pitanja koja dovode do zaključka i stajališta o problemu ili temi koja se obrađuje
Povezivanje naučenog sa stvarnim životom
Učenicima su potrebni realni primjeri iz stvarnog života koje mogu povezati s materijom o kojoj uče jer je upravo to najbolji način kako naučiti i savladati određeni dio gradiva ili nastavne cjelina. Uvođenjem praktičnih primjera, učenici će jednostavnije povezivati činjenice i teoriju s praksom. U posljednje je vrijeme naglasak na igrifikaciji koja se pokazala kao jednostavan, ali učinkovit način spajanja teorije i praktičnog. Kada se učenici osjećaju nemotivirano ili ako nastavnik primijeti kako među učenicima postoji općenita nezainteresiranost za određeni dio gradiva, nastavnik učenicima može ispričati vlastiti primjer kako je uspio nešto naučiti ili može dati primjer uspjeha i neuspjeha. Učenici vole čuti kako njihovi nastavnici pronalaze motivaciju u postizanju pozitivnih i uspješnih rezultata, načini na koje savladavaju prepreke i kako se nose s uspjesima, ali i neuspjesima. Svi su ovi čimbenici važni u odgojno-obrazovnom procesu, ali i u poticanju motivacije.
Učiti kako učiti ono što se ne voli učiti
Nastavnici gotovo svaki dan mogu čuti pitanja: „Zašto ovo moramo učiti?“, „Zašto je važno naučiti ovaj dio gradiva kada mi nikada neće trebati?“. U ovakvim je trenucima najvažnije ne izgubiti kontrolu prije procesa obrađivanja gradiva koje učenicima neće biti najzanimljivije i u kojemu neće vidjeti potrebu, ali koje se prema nastavnom programu mora obraditi. Potrebno je pokazati razumijevanje i shvaćanje, ali jednako tako dati do znanja kako odstupanja od tog dijela gradiva nisu moguća i kako se nastavna cjelina mora obraditi. Nakon što nastavna cjelina završi, pohvalite učenike što su uložili trud i napor kako bi naučili i ono što ne vole učiti. Podsjetite ih na faze procesa koje su prošli ne bi ili savladali gradivo koje im je bilo neinteresantno i u kojemu nisu vidjeli smisao. Na konkretnim primjerima pokažite im koje su tehnike učenja savladali kako bi ostvarili uspjeh, kako su osvijestili saznanje kako ne mogu učiti samo ono što ih zanima, koje su sve unutarnje granice trebali i morali pomaknuti i kako nisu odustajali čak i onda kada su to najviše htjeli. Potrebno im je ukazati na sve segmente i sve one dodatne čimbenike koje je nastavnik uočio u procesu učenja jer samo će tako uvidjeti i shvatiti kako se trud i upornost uvijek isplate.
Kreativnost i istraživanje
Uvođenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavu, također se uvodi kreativnost i mogućnost istraživanja. IKT može stimulirati učenike u grupnom i individualnom radu, omogućavajući im kreativan pristup gradivu i zadatcima. Uz malo mašte i kreativnosti, nastavnici učenicima mogu ponuditi sadržaje koji će poticati njihovu vlastitu kreativnost, motivaciju i želju za istraživanjem. Radoznalost za određenu temu učenicima omogućuje slobodu u izražavanju svoje kreativnosti i potiče inovativnost koja može rezultirati novim saznanjima i pozitivnim postignućima. Kreativnost razbija monotoniju i klasičnu strukturu poučavanja. Pokaže li se mogućnost, materiju je koja se obrađuje na satu poželjno povezati s nekom zanimljivom pričom s kojom učenici nisu upoznati, prikazati film povezan s gradivom, potaknuti učenike na čitanje dodatne literature, zanimljivih činjenica ili samostalno istraživanje. Na taj se način nastava i proces učenja obogaćuje raznolikošću i novim sadržajima.
Učenici više vole vanjsku motivaciju koja je brza i djelotvorna, ali ne daje uvijek dugotrajne rezultate. Pravilnim pristupom, postiže se intrinzična motivacija koja je omogućava dugotrajne, djelotvornije i pozitivne rezultate na koje će i nastavnici i učenici biti ponosni. Pritom će se razvijati vještine kritičkog razmišljanja, komuniciranja, učenici će se osjećati samostalnijima, bit će ponosni na svoj rad i trud i više će cijeniti svoje sposobnosti vrijeme koje su utrošili kako bi svladali gradivo i naučili nešto novo.
Izvor:
https://teach.com/what/teachers-change-lives/teachers-motivate/
https://www.edutopia.org/blog/motivating-unmotivated-chelsea-dale
Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, i Školska knjiga, Zagreb 2000.
