Kad je treperenje vrlo ujednačeno, što znači da izvor zvuka šalje valove u potpuno istim vremenskim razmacima, dobiva se ton. Ukoliko su vibracije neujednačene, učinak u našem uhu nije prijatan, a kao rezultat toga nastaje „buka”.
Zvuci se razlikuju po jačini, visini i tonskoj kvaliteti. Jačina zvuka djelimice ovisi o udaljenosti izvora zvuka, a djelimice o amplitudi vibracije zvučnog izvora. Amplituda je jačina treperenja data graničnim odstupanjima koja izvor zvuka prati u svom oscilatornom kretanju. Ukoliko je amplituda veća, zvuk je glasniji.
Visina zvuka ovisi o brzini treperenja izvora zvuka. Što je veći broj vibracija u sekundi, zvuk je viši.
Čak i kada dva zvuka imaju istu visinu i jačinu, oni mogu zvučiti različito. Kvaliteta glazbenog tona ovisi o broju i jačini „viših tonova” što postoje u zvuku. Ako žica violine vibrira cijelom svojom dužinom, proizvest će najdublji ton. Takav ton naziva se “osnovni ton”. Ako žica vibrira u više dijelova, čuje se više tonova. Oni se miješaju s osnovnim tonovima i stvaraju poseban zvuk po kojem poznajemo violinu. Ti viši tonovi stvaraju tonsku kvalitetu zvuka.
Buka može izazvati razne bolesti kao što su glavobolja, umor, srčana oboljenja, problemi s probavom, karcinom i problemi sa snom.
