Ipak, popis se može dodatno suziti na samo 3 do 40 ključnih spojeva koji su odgovorni za stvaranje karakterističnih mirisa svake pojedine vrste hrane. Te iste spojeve zatim dekodira oko 400 olfaktornih (mirisnih) receptora u nosu.
Nadopunjujući se s pet osnovnih okusa (slatko, gorko, slano, kiselo i umami), velik broj različitih mirisa također doprinosi ukupnom doživljaju hrane. Naime tijekom posljednjih nekoliko desetaka godina identificirano je otprilike 10 000 različitih hlapljivih tvari u hrani, a kako bi suzili taj broj u svom novom istraživanju njemački znanstvenici su identificirali osnovne mirisne uzorke kod 227 različitih vrsta prehrambenih proizvoda.
Došli su do veoma zanimljivih rezultata – pokazalo se kako se gotovo neograničena raznolikost mirisa hrane bazira na samo 230 osnovnih spojeva. Osim toga, svaka vrsta hrane ima svoj vlastiti mirisni kod koji se sastoji od 3 do 40 ključna spoja od navedenih 230 osnovnih – u točno određenim koncentracijama. Ta mala grupa mirisnih i hlapljivih tvari je ono što daje pravu raznolikost mirisa hrane, od ananasa do vina i pečenih kobasica.
Kompleksan miris konjaka
Primjerice, miris maslaca je kodiran kombinacijom od samo 3 ključne molekule, dok su svježe jagode kodirane s njih 12. S druge strane miris konjaka je najkompleksniji od svih, sadrži čak 36 ključnih molekula.
Mirisni kodovi se prilikom konzumacije hrane prevode u podražaje koji stimuliraju mirisne receptore. Zbog toga, ključni spojevi moraju doći u doticaj s jednim ili više mirisnih receptora u nosu od njih oko 400. Kombinacija tih nekoliko ključnih molekula stvara autentičnu percepciju mirisa, tj. kvaliteta mirisa nije određena samo jednim spojem nego s njih nekoliko.
Neograničen broj mirisa oko nas
Dodatno, znanstvenici objašnjavaju da kada se u obzir uzme broj ključnih kemijskih spojeva, zajedno s 400 različitih mirisnih receptora, čini se kako postoji manje – više neograničen broj različitih vrsta mirisa koji se mogu osjetiti.
Znanstvenici su svoje rezultate predstavili u kemijskom časopisu Angewandte Chemie International.
Članak je prenesen s portala Biologija.
