To su: embrionalni stupanj (u majčinoj utrobi), razdoblje dojenčeta, zatim djetinjstva, mladosti, zrelog doba i na kraju – starosti.
Neka živa bića jedva da imaju rano djetinjstvo. Neke ptice, na primjer, mogu letjeti čim se izlegnu. Zamorac je sposoban brinuti se o sebi već nakon trećeg dana po dolasku na svijet, a ljudsko biće je potpuno odraslo tek negdje oko dvadesete godine.
Od prvog trenutka novorođenče ima sve one živčane stanice koje će imati tijekom cijelog života: moždane i periferne. Razvojna veza između ovih živčanih stanica omogućava djetetu da kontrolira svoje pokrete, da uči i ponaša se kao društveno ljudsko biće. Sva ljudska bića rastu na sličan način, ali ipak postoje i neke bitne razlike između djece različitog spola. Dječaci i djevojčice prolaze kroz iste faze, ali na različite načine i različitom brzinom.
Tijekom prvih nekoliko tjedana nakon rođenja, tijelo raste znatno brže nego ikad kasnije tokom života. Već pred kraj prve godine rast usporava, a tijekom čitavog djetinjstva rast se odvija umjereno. Pri kraju djetinjstva rast se počinje ubrzavati. To razdoblje kod djevojčica nastupa obično između jedanaeste i trinaeste godine, a kod dječaka između dvanaeste i četrnaeste. Neko vrijeme oni rastu, sve dok ne dostignu najveću moguću brzinu rasta. Potom brzina rasta počinje opadati, sve do trenutka kad rast potpuno prestaje.
Povećanje visine i težine obično ne idu proporcionalno. Najprije se raste u visinu, a potom se dobiva na težini. Kod mnoge djece postoji tzv. „bucmasto” razdoblje, negdje između jedanaeste i dvanaeste godine. A tada dijete počinje naglo rasti i „bucmasti” izgled se gubi.
Prestanak rasta
Novorođenče je prosječno dugo 48 – 50 cm. Tijekom idućih dvadeset godina dužina tijela se povećava preko tri puta i kod žena prosječno iznosi oko 160 cm, a kod muškaraca oko 175 cm. Ali, čovjek tada ne prestaje rasti. On zapravo i dalje raste, čak i poslije dvadeset i pete godine, i svoju najveću visinu dostiže oko 35. ili 40. godine.
Nakon tih godina čovjek prestaje rasti i počinje se „smanjivati”. Svatko se smanjuje poslije četrdesete godine života, otprilike 1 cm svakih deset godina. Razlog tom smanjenju je postupni gubitak vode iz hrskavica u zglobovima kralježnice.
Zanimljivo je napomenuti da smo svakog jutra viši nego prethodne večeri, a da se tijekom dana smanjujemo.
Brzina rasta ovisno se mijenja za vrijeme različitih godišnjih doba. Mala djeca brže rastu ljeti nego zimi. Bolja hrana, kvalitetniji način života, navike i čitav niz drugih okolnosti čine današnje naraštaje u prosjeku puno višim nego prethodne.
Visina rasta ovisi o radu četiri žlijezde: štitnjači, hipofizi te grudnoj i spolnoj žlijezdi. Kad ove žlijezde rade normalno i kad postoji odgovarajuća ravnoteža između njihovih aktivnosti, rast je normalan.
Ako hipofiza pretjerano funkcionira, ruke i noge previše rastu, a šake i stopala postaju veoma veliki. Ukoliko hipofiza nedostatno radi, osoba ostaje maloga rasta.
Dijete se rađa s velikom grudnom žlijezdom, koja raste i tijekom djetinjstva. Kad dijete napuni trinaest ili četrnaest godina, grudnu žlijezdu počinje zamjenjivati masno tkivo. Završetkom puberteta ona se u većine osoba potpuno gubi. Na njenom mjestu ostaje masno tkivo. Takvo smanjenje grudne žlijezde pada u doba kad spolne žlijezde počinju raditi.
Ponekad se spolne žlijezde prebrzo razvijaju, a rast grudne žlijezde se prerano usporava. U takvom slučaju osoba ne dostiže prosječnu visinu.
Ako se spolne žlijezde počnu kasno razvijati, grudna žlijezda nastavlja raditi i takve osobe dostižu natprosječnu visinu.
