Uzrok je tome pronašao u nepoznatim bobicama nekakvog grma. Kalid se poveo za primjerom svojih ovaca, iako se ne zna je li pojeo sirove bobice ili ih je prethodno skuhao, i otkrio da se osjeća puno bolje, da je pun energije. Supruga mu je savjetovala da svoje otkriće podijeli s njihovim duhovnim vođom, ali kad je ovaj vidio bobice i njihov učinak, prozvao ih je đavoljim djelom i bacio u vatru.
Međutim, sobu je ispunio prekrasan miris, a dotad nepoznata aroma privukla je sve prisutne. Duhovni vođa je promijenio mišljenje, skuhao od bobica napitak i proglasio ga čudotvornim. Otad su ga koristili za večernja bdijenja u molitvi.
Ova priča potječe od europskih pisaca iz 17. stoljeća, dok se u arapskim izvorima nigdje ne spominje.
