Jedna od njih jest ideja izrade slagalica, puzzli „Riječi i rečenica koje spajaju svijet“.
Proizašla je iz radionice izrade puzzli školskog integriranog dana „Milijun djece moli zajedno“ održanog 21. listopada. Na toj radionici učenici su izrađivali kreativne, likovne šarene i neobične puzzle. Svaka je bila posebna – obojena različitim bojama, ukrašena simbolima. Na kraju školskog dana bila je dio velike zajedničke slagalice koja je simbolično prikazivala ono što molitva i međunarodni molitveni dan i poručuju: da, iako smo svi različiti, zajedno činimo jedno veliko, prekrasno jedinstvo. Baš kao i u svijetu – svi smo dio iste slagalice života.
Učiteljica hrvatskoga jezika Tamara Gutić Filipović radioničku ideju školskog molitvenog dana odlučila je pretočiti u mjesečni projekt prikupljanja poruka mira, misli, želja i molitava za svijet mudrosti, znanja, ljubavi i blagostanja. Riječi, misli i stihove o miru učenici su, od 21. listopada do 12. studenoga, trebali prikupljati na nastavi hrvatskoga i stranih jezika (u suradnji s učiteljicama Ivanom Lučić Teodorović i Mirjanom Hećimović), i to u književnim tekstovima (ulomcima i cjelovitim djelima) koje čitaju.
Tijekom tog razdoblja učenici su, uz razgovor o važnosti mira, zajedništva i prihvaćanja drugih, istraživali kako su različiti pisci kroz riječi izražavali ljubav, razumijevanje, dobrotu i nadu. Iz pjesama i priča izdvajali su rečenice i misli koje su ih dotaknule, a zatim dodavali vlastite poruke mira. Tako su nastajale male kartice – svaka s jedinstvenom porukom, bojom i crtežom, ali s istim ciljem: prenijeti dobrotu i povezanost.
Na kraju su svi razredi svoje poruke spajali u zajedničku puzzlu. Svaki komadić puzzli predstavljao je jednog učenika i njegovu misao, a spojene zajedno stvorile su sliku svijeta u kojem su različitosti bogatstvo, a ne prepreka.
Zanimljivo je što su se neke poruke nadopunjavale jedna na drugu – kao da su se riječi učenika međusobno prepoznale i povezale. Na taj način nastajale su male „priče mira“ koje pokazuju koliko su učenici pažljivo slušali jedni druge.
Učenici su bili motivirani za čitanje, govorenje, pisano i usmeno izražavanje jer su svi htjeli da njihova puzzla, njihovo promišljanje, nađe svoje mjesto na zajedničkoj puzzli koja nam stoji u učionici kao podsjetnik da svaka riječ dobra, poput komadića slagalice, ima svoje mjesto u stvaranju većeg mira.
