Cilj je ovog projekta poboljšati kompetencije učitelja u poučavanju učenika s posebnim potrebama, digitalne i socijalne vještine te stvaranje inkluzivnog okruženja za sve učenike. Planirano je šest mobilnosti na strukturirane tečajeve i jedan job shadowing. Učiteljica razredne nastave Sanda Kaniža i učiteljica engleskog i njemačkog jezika Lana Matijaković su tako u lipnju i srpnju posjetile Finsku. Učiteljica Sanda Kaniža pohađala je tečaj “The Finnish approach to children with special needs: promoting learing and growth” u organizaciji Europss Teacher Academy u Oulu, a učiteljica Lana Matijaković u srpnju je provela pet dana u Helsinkiju na tečaju “Communication and empathy for strengthening links to school” u organizaciji Sherlock Edu Ug.
Tečaj koji je pohađala učiteljica Sanda Kaniža za temu je imao finski pristup djeci s poteškoćama u učenju i mentalnim ili neuropsihijatrijskim poremećajima. Ovakva djeca mogu predstavljati poseban izazov učiteljima koji nisu upoznati s njihovim posebnim potrebama. Na ovom tečaju učitelji su upoznati sa sustavom „3 stupnja podrške“ koji su finske osnovne škole posebno razvile za promicanje učenja i osobnog razvoja djece s poteškoćama u učenju i ponašanju. 
U Finskoj postoji troslojni model za organiziranje obrazovne podrške u vrtićima i osnovnom obrazovanju (1. – 9. razreda): opća, pojačana i posebna podrška. Cilj je troslojnog modela pružanje podrške što je ranije moguće kako bi se spriječio nastanak ili intenziviranje poteškoća. Dijete se može kretati između tri razine, ovisno prema potrebi. U općoj je podršci naglasak je na pružanju kvalitetne temeljne nastave i identificiranju potencijalnih problema s učenjem sve djece. Za onu djecu za koju je utvrđeno da imaju niske razine uspješnosti, potrebno je provesti daljnje procjene kako bi se detaljnije odredila područja u kojima postoje poteškoće.
Ako dijete ne reagira u dovoljnoj mjeri na upute opće podrške, treba mu pružiti pojačanu podršku razine 2. U školama osim redovnih učitelja postoje učitelji za učenike s poteškoćama u učenju ili ponašanju. Učitelji djece s poteškoćama svaki sat uzimaju druge učenike u svoju učionicu, maksimalno 10 učenika. U Finskoj učitelji djece s poteškoćama imaju značajnu ulogu u podršci djeci kojoj je potrebna.
Ako dijete ne odgovara na nastavu na pojačanoj podršci i ima loše rezultate u kasnijim procjenama, potrebno je provesti opsežniju pedagošku procjenu djetetova napretka u učenju. Tada se za dijete izrađuje individualni obrazovni plan koji se odnosi na djetetovo učenje i obuhvaća obrazovne sadržaje, pedagoške metode i druge potrebne usluge podrške. U usporedbi s pojačanom podrškom, posebna podrška je intenzivnije i dublje usmjerena na individualne potrebe djeteta.
U slučaju velikog napretka, učenik se briše iz sustava podrške te nastavu pohađa bez posebne podrške. Ako učenik ni na trećem stupnju ne pokazuje nikakav napredak, upućuje se u specijalnu školu. Sustav 3 stupnja podrške možete proučiti u prilogu.
Ciljevi tečaja kojeg je pohađala učiteljica Lana Matijaković bili su upoznati sudionike s osnovnim konceptima komunikacije, osvijestiti sudionike o važnosti efektivnog slušanja i razumijevanja potreba sugovornika, ukazati sudionicima koliko je bitno prepoznati različite emocije te kako poboljšati sposobnost sagledavanja stvari iz perspektive neke druge osobe, odnosno empatije. Tijekom tečaja učiteljica je stekla nova teorijska znanja vezana uz temu komunikacije i empatije, ali i sudjelovala u praktičnim aktivnostima kojima se kod učenika, ali i nastavnog osoblja, mogu poboljšati komunikacijske vještine, vještine aktivnog slušanja te empatije.
Da bi se poruka prenijela što uspješnije, potrebno je da sudionici komunikacije budu ‘aktivni slušatelji’, odnosno da doista slušaju što sugovornik govori, a ne samo smišljaju što reći sljedeće. Jednako je bitno da sugovornici pokušaju uvažiti osjećaje i misli druge osobe. Komunikacija postaje uspješnija kad se svi sugovornici pokazuju poštovanje jedni prema drugima. Bitno je i da sugovornici daju do znanja ako im nešto nije jasno te da budu otvoreni i iskreni. Nije poželjno prekidati sugovornika jer time šaljemo poruku da nam njihovo mišljenje nije bitno, ili da je naše bitnije od njihovog. Prilikom razgovora u obzir trebamo uzeti i znakove neverbalne komunikacije i govora tijela. Općenito, bolja komunikacija stvara bolje uvjete i okruženje za učenjem.
Stalna i uspješna komunikacija između zaposlenika škola, između učenika i učitelja, učitelja i roditelja te postojanje empatije kod svih sudionika nastavnog procesa faktori su koji pridonose kvaliteti školske klime. Nužno je da učitelj kao posrednik u odgojno- obrazovnom procesu ima razvijene komunikacijske vještine te da prepoznaje i poznaje potrebe svojih učenika. Kako bi radna klima u razredu bila poticajna za sve učenike, bitno je da se oni osjećaju ugodno i prihvaćeno. Prihvaćanje ostalih, drugih i drugačijih, jest vještina koja se uči i vježba.
Postoji nekoliko vrsta empatije i moguće je više njih iskusiti istovremeno: emocionalna empatija znači jednostavno suosjećati s nekim, odnosno iskusiti isti osjećaj kao netko drugi; suosjećajna empatija ili empatička briga podrazumijeva ne samo dijeljenje iskustva s nekim već i poduzimanje konkretnih koraka kako nekoj osobi pomogli. Najkompleksnija je kognitivna empatija zato što ona podrazumijeva dublje uživljavanje u osjećaje i iskustva druge osobe. Ona nam omogućuje da sagledamo stvari iz kuta druge osobe te predvidimo njezine reakcije. Na tečaju su predstavljene neke metode i aktivnosti koje nastavnici mogu koristiti na satu, a kako bi kod učenika stvorile osjećaj za druge i potaknula ih na empatično ponašanje.
Obje polaznice tečajeva dobile su uvid u to kako funkcionira obrazovni sustav u Finskoj te na koji su način djeca s teškoćama u učenju uključena u nastavni proces. Dobiveni konkretni primjeri i praktične metodologije za promicanje učenja i rasta djece s poteškoćama učiteljice će svojim školskim aktivima i županijskim vijećima podijeliti sa učiteljima stručnjacima. Stečena znanja i metode primijeniti će u razredu u radu s učenicima.
