Korištenje književnosti za poticanje iscjeljenja i osobnog rasta datira još iz davnih vremena, s dokazima koji sugeriraju da su drevne knjižnice služile toj svrsi. Pojam “biblioterapija” formalno je uveden početkom 20. stoljeća, kada je dobio priznanje kao metoda pomoći pojedincima u suočavanju s emocionalnim poteškoćama.
Književna biblioterapija posebna je metoda u kojoj nastavnici koriste književne tekstove kako bi pomogli učenicima razumijeti vlastite emocije analizirajući emocionalni život likova. Ovaj se pristup razlikuje od kliničke biblioterapije, koja se obično koristi u medicinskim okruženjima s posebno kreiranim tekstovima. Književna je biblioterapija korisna u učionici jer joj je temelj u analizi i interpretaciji umjetničkih književnih tekstova.
Analizom i čitanjem književnih tekstova učenici mogu steći uvid u vlastito ponašanje i osjećaje što može biti posebno korisno u rješavanju uobičajenih izazova s kojima se suočavaju poput izgradnje prijateljstva, upravljanja ljutnjom i suočavanja sa složenošću odrastanja.
Metoda je prilagodljiva različitim dobnim skupinama od mlađe djece koja uživaju u pričama i bajkama do starijih učenika u srednjoj školi. Ključ je u odabiru odgovarajućih tekstova koji su zanimljivi i relevantni za živote i emocionalne potrebe učenika.
Književna biblioterapija koristi moć priča kako bi pomogla pojedincima istražiti vlastite emocije i ponašanja, oslanjajući se na već postojeća književna djela za poticanje dubljeg razumijevanja samih sebe. Ovaj pristup naglašava estetsku funkciju književnih tekstova, prepoznajući da dobro napisane priče mogu izazvati snažne emocionalne reakcije i pružiti siguran prostor za istraživanje složenih osjećaja.
Ključni koncepti književne biblioterapije su: estetska funkcija, empatija, uvid i katarza. Književni tekstovi, za razliku od neknjiževnih, ističu estetske kvalitete koje pomažu privući čitatelje i izazvati emocije. Učenici razvijaju empatiju i dublje razumijevanje ljudskih emocija povezivanjem s likovima i njihovim iskustvima. Cilj je biblioterapije pomoći učenicima da steknu “psihološko razumijevanje samih sebe”, uključujući uzroke i mehanizme njihovih stavova i ponašanja. Književnost može omogućiti čitateljima da procesuiraju emocije i postignu osjećaj olakšanja (katarza).
Kako provesti književnu biblioterapiju u učionici
Provođenje književne biblioterapije zahtijeva pažljivo planiranje i strukturiran pristup. U nastavku se nalaze koraci i smjernice za učitelje:
- Identificiranje tema i potreba
Utvrdite zajedničke teme ili probleme koji su relevantni za vaše učenike: prijateljstvo, vršnjačko nasilje, obiteljski problemi ili suočavanje s gubitkom. Koristite ankete ili rasprave u razredu kako biste otkrili koje ih teme zanimaju ili emocionalne potrebe koje imaju. Korisne teme mogu uključivati snove, strahove, ljubav, tajne i odrastanje.
2. Odabir odgovarajućih tekstova
Odaberite tekstove koji se uklapaju u identificirane teme i odgovaraju dobi i razini čitanja učenika. Tekstovi bi trebali imati snažne estetske kvalitete, biti dobro napisani i zanimljivi i pružati emocionalnu i duhovnu katarzu. Razmotrite različite žanrove, poput kratkih priča, romana, poezije ili slikovnica za mlađe učenike. Poznati dječji klasici, poput Alisa u zemlji čudesa, Pinocchio i Mali princ uvijek su dobra opcija. Izbjegavajte pretjerano depresivne tekstove ili one s temama samoubojstva ili ubojstva općenito koje mogu biti preintenzivne za dob učenika. Cilj je pronaći priče koje odražavaju stvarni svijet, kako bi se učenici lakše povezali s događajima.
3. MED ciklus:
Književna biblioterapija koristi MED ciklus, koji uključuje misli, emocije i djelovanje. Ovaj ciklus pomaže učenicima povezati misli, emocije i postupke kroz analizu likova i situacija u tekstu. Ideja je osvijestiti vlastite emocionalne procese kako bi stekli uvid u vlastiti život.
4. Strukturirano čitanje i rasprava:
Prvo čitanje: Učenici bi trebali čitati tekst samostalno ili naglas, fokusirajući se na ključne ideje i detalje. Nakon prvog čitanja, provjerite razumijevanje razrednom raspravom.
Drugo čitanje: Usmjerite učenike da obrate pozornost na misli, emocije i događaje u tekstu. Mogu podcrtati ključne riječi ili fraze i zatim o njima raspravljati.
Treće čitanje: Integrirajte MED ciklus, potičući učenike da povežu misli, emocije i događaje. Učenici bi trebali bilježiti svoja zapažanja, idealno u dnevniku čitanja, te sudjelovati u razrednoj raspravi s potkrjepama iz teksta.
5. Vođenje rasprave:
Potičite učenike da dijele svoje misli i osjećaje o tekstu. Koristite pitanja koja potiču refleksiju: Kako su se osjećali likovi? Zašto su tako postupili? Možete li se povezati s nekim likovima ili situacijama? Je li vam se ikad dogodilo nešto slično? Kako biste postupili drugačije? Da možete promijeniti jedan događaj u knjizi, što bi to bilo i kako bi to utjecalo na likove?
Pomozite im povezati tekst s vlastitim iskustvima. Potičite ih da prepoznaju odnos između misli, osjećaja i postupaka likova i ako je potrebno, razmotre kako bi likovi mogli promijeniti ponašanje mijenjajući svoje misli. Uloga je učitelja olakšati ovaj proces, a ne dati sve odgovore.
Uloga nastavnika kao književnog biblioterapeuta
Uloga je nastavnika u književnoj biblioterapiji voditi učenike prema samootkrivanju i razumijevanju, a ne pružati odgovore. Nastavnici trebaju stvoriti siguran prostor tako da se učenici osjećaju ugodno izražavati emocije i misli bez straha od osude. Potrebno je obratiti pozornost na odgovore učenika i potaknuti ih na dublja objašnjena (aktivno slušanje). Učenicima treba dopustiti da budu promatrači ako nisu spremni sudjelovati u raspravama. U redu je ako ne žele dijeliti ili sudjelovati u aktivnosti (poštivanje granica). Poželjno je poticati rasprave koje pomažu učenicima razumjeti različite perspektive i razviti empatiju prema drugima.
Prednosti književne biblioterapije
Književna biblioterapija nudi brojne prednosti za učenike. Pomaže učenicima razumjeti i upravljati emocijama (regulacija emocija). Potiče samorefleksiju i uvid u osobna ponašanja (poboljšana samosvijest). Omogućuje bolje razumijevanje tuđih osjećaja i iskustava (razvoj empatije). Nudi alternativne perspektive i rješenja za uobičajene izazove (vještine rješavanja problema). Pruža siguran prostor za raspravu o teškim temama i izražavanje osjećaja (bolja komunikacija). Čitanje i rasprava o književnosti mogu imati opuštajući i terapeutski učinak (smanjenje stresa). Može rezultirati boljim snom, smanjenjem stresa, višim samopoštovanjem i nižim stopama depresije (poboljšano mentalno blagostanje).
Književna biblioterapija može se koristiti u učionicama na svim razinama kako bi se promicalo emocionalno i mentalno blagostanje učenika. Odabirom odgovarajućih tekstova, provedbom strukturiranih aktivnosti i poticanjem promišljenih rasprava, nastavnici i nastavnice mogu pomoći učenicima da razviju empatiju i izgrade važne životne vještine. Cilj je bilioterapijskog pristupa osnažiti učenike da razumiju sebe i poboljšaju kvalitetu svog života. Ovaj pristup može biti posebno koristan u suočavanju s različitim izazovima s kojima se učenici susreću tijekom osnovne i srednje škole te ga treba smatrati vrijednim učiteljskom alatom.
Izvori:
- Bašić, I. (2021). Biblioterapija i poetska terapija: priručnik za početnike. Zagreb: Školska knjiga.
- Bušljeta, R. i Piskač, D. (2018). Literarna biblioterapija u nastavi književnosti: sveučilišni priručnik za nastavnike. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta.
- Piskač, D. (2018). O književnosti i životu: primjena načela literarne biblioterapije u čitateljskoj praksi. Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta.
- Piskač, D. (2016). Biblioterapija i psihoanalitička kritika u kontekstu teorije sustava. Kroatologija, 7 (2), 60-81. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/200452
- Skočić Mihić, S. i Klarić, M. (2014). Biblioterapija u inkluzivnoj praksi. Dijete, vrtić, obitelj, 20 (75), 30-31. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/159082