Surla afričkog slona je produžetak gornje usnice i nosa, a rabi je za trganje lišća i grana, i štrcanje vode. Gornji sjekutići preobraženi su mu u zavinute kljove, koje su manje u ženke. Uši afričkih slonova su prokrvljene spletom krvnih žila. Njima mašu kako bi spriječili pregrijavanje tijela. Hrane se korom, lišćem, travom i granjem.
Ranije se šumski slon smatrao podvrstom afričkog slona, no na temelju analize DNK, uglavnom se smatra zasebnom vrstom. Kako bi ih se razlikovalo, afričkog slona često nazivaju i “stepskim slonom”.
Afrički slonovi ranije su živjeli na područjima između Sahare i juga Afrike i na područjima od zapadne obale Afrike od Atlantskog oceana pa sve do istočne obale Afrike, odnosno do obala Indijskog oceana. Trenutačno je njihova populacija ograničena na nekoliko nacionalnih parkova i fondova u južnoj Africi zbog krivolova i uništavanja njihovih staništa. Njihovo je endemsko područje etiopska regija.
