Cilj aktivnosti bio je poticanje razvoja filmske pismenosti, razumijevanje filmskih tehnika, analiza izražajnih sredstava filma, ali i razgovor o važnim temama odrastanja koje su osobito bliske učenicima ove dobi. Film otvara prostor za promišljanje o:
- izazovima puberteta i adolescencije
- suočavanju s gubitkom roditelja
- odnosu otuđenog oca i kćeri
- prijateljstvu i podršci
- životu u radničkoj četvrti Londona
- odgovornosti i sazrijevanju
Film Buntovnica pripada filmskom rodu igranih filmova. Prema filmskoj vrsti, riječ je o dugometražnom (cjelovečernjem) filmu, jer njegovo trajanje prelazi jedan sat. Žanrovski, Buntovnica je coming-of-age drama s elementima komedije. Drama je žanr koji se temelji na prikazivanju sukoba, odnosa među likovima i emocionalno intenzivnih životnih situacija.
Coming-of-age odnosi se na filmove o odrastanju, u kojima pratimo razvoj mladog protagonista kroz određeni izazov ili životnu prekretnicu. U takvom filmu dramski obrat ujedno je i ključna točka sazrijevanja glavnog lika.
Nakon smrti majke, snalažljiva 12-godišnja Georgie živi sama u stanu na periferiji Londona. Uz pomoć najboljeg prijatelja Alija izdržava se krađom bicikala i izmiče socijalnim radnicima. Njezina svakodnevica mijenja se iznenadnim dolaskom oca Jasona, mladog i pomalo nezrelog tridesetogodišnjaka koji pokušava izgraditi odnos sa svojom kćeri. Film donosi emotivnu, ali vedru priču o odrastanju, obiteljskim odnosima i potrazi za pripadanjem.
U Buntovnici, osim Georgie koja ulazi u turbulentno razdoblje adolescencije, i njezin otac Jason – mlad, tridesetogodišnji, još uvijek pomalo nezreo – prolazi vlastitu vrstu odrastanja. Tako film stvara svojevrsnu dvostruku coming-of-age strukturu: i roditelj i dijete traže svoj put, balansirajući između pogrešaka, novih uloga i izgradnje odnosa.
Unatoč ozbiljnim temama (žalovanje, otuđenje oca, emocionalne poteškoće), film uspijeva zadržati vedar ton, brži ritam i optimističan završetak, zbog čega se u dijelu radnje približava komediji.
„Buntovnica“ je višestruko nagrađen film, među ostalim na festivalima SCHLiNGEL, Sundance i Europskim filmskim nagradama, čime se svrstava u vrh suvremene filmske produkcije coming-of-age žanra.
Nakon projekcije, učenici su bili podijeljeni u tri skupine. Svaka skupina analizirala je jedan lik: Georgie, Ali ili Jason. Zadatak je bio ispuniti tablicu o karakteristikama, vrlinama, nedostacima, motivacijama i promjenama kroz film.
Osim toga, učenici su raspravljali o glavnom problemu u Georginom životu te izdvajali tri uzroka i tri posljedice njezinih postupaka. Zaključke su zatim izlagali pred razredom.
Posebno su komentirali i poznati citat: „Potrebno je čitavo selo da odgoji dijete.“
U razgovoru su zaključili kako odgoj ne pripada samo roditeljima, nego i široj zajednici koja oblikuje djetetove vrijednosti, stavove i identitet. U filmu je ovaj citat prikazan i kroz humorni komentar – precrtan žutom bojom uz natpis „Mogu se odgojiti sama, hvala!“ – što najavljuje glavnu temu i ironijski ton filma. Učenici su nakon gledanja filma ispunjavali kratku refleksiju i birali jednu temu za pisanje sastavka: „Najvažnija stvar koju sam naučio/naučila iz filma.“
Neke od poruka koje su izdvojili:
- Snađi se u životu!
- Ne budi kriminalac!
- Cijeni ono što imaš!
- Budi zahvalan za roditelje!
- Budi dobar prema roditeljima!
Na završnoj analizi sudjelovalo je šest učenika. Troje ih je film ocijenilo ocjenom 5, jedan učenik ocjenom 4, a jedna učenica ocjenom 2, jer joj nije odgovarala emotivno teška tema gubitka roditelja. Ta raznolikost dojmova potaknula je i raspravu o individualnom doživljaju umjetnosti i osobnim granicama u pristupanju zahtjevnijim sadržajima.
Kroz gledanje i analizu filma učenici su razvijali kritičko mišljenje, emocionalnu pismenost, filmsku kulturu te sposobnost argumentiranog izlaganja. Ovakvi sadržaji pokazuju koliko su film i knjižnica vrijedan prostor za učenje, razgovor i razvoj empatije kod mladih.
