Ovogodišnji ciklus uključio je više od 100 učenika iz 10 osnovnih škola. Polaznici su prošli filmske radionice koje su vodili Bacači Sjenki, kao i predavanje o medijskoj pismenosti koje je održao Alen Galović, medijski urednik i stručnjak za medijsko obrazovanje. Nakon edukacija, učenici iz sedam škola: OŠ Marije Jurić Zagorke (Zagreb), OŠ Strahoninec (Čakovec), OŠ Klinča Sela, OŠ Pavleka Miškina (Zagreb), OŠ Pećine (Rijeka), OŠ Ivo Andrić (Zagreb) i OŠ Centar (Rijeka) — snimili su i prijavili svoje filmove na natječaj.
Stručni žiri okupljao je nagrađivanog redatelja Nebojšu Slijepčevića, renomiranog snimatelja Stanka Hercega, Kristinu Benić Belavić iz UNHCR Hrvatska, mladu osobu s izbjegličkim iskustvom iz DR Konga te Natašu Popović, direktoricu Festivala tolerancije. Riječ je o žiriju koji spaja umjetničku izvrsnost, profesionalno znanje i osobna iskustva prisilnog preseljenja, što je rezultiralo promišljenim, vjerodostojnim i iznimno angažiranim ocjenama pristiglih radova. Nagrade su objavljene povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. prosinca.
Prvu nagradu osvojio je film „Domovina u srcu“ (OŠ Marije Jurić Zagorke, Zagreb). Stanko Herceg obrazložio je odluku žirija: „Film pripovijeda dvije istinite i potresne, ali iznimno emotivne priče o djevojčici Martini iz Bolivije i dječaku Maksu iz Ukrajine, koji su morali napustiti svoje domovine zbog ratova. Jednostavnim filmskim jezikom film prikazuje razloge njihova odlaska i kako im je Hrvatska postala novo i sigurnije mjesto za život. Martina i Maks zahvalni su na prilici za radosnije i bezbrižnije odrastanje, ne zaboravljajući dom i obitelj koju su ostavili.“
Drugonagrađeni film „Nepodnošljiva lakoća nestajanja“ (OŠ Klinča Sela) istaknuo se originalnošću i filmskom razigranošću. Nebojša Slijepčević rekao je: „Kroz različite filmske trikove autori uspješno dočaravaju osjećaj djeteta koje je prisiljeno napustiti svoj dom i sve što poznaje. Film je realiziran s duhom, veseljem i toplinom, a trud cijelog kolektiva ostavlja snažan emotivni trag na gledatelju.“
Treću nagradu osvojio je film „Svijetlo nade i u mraku“ (OŠ Ivo Andrić, Zagreb). Član žirija iz DR Konga komentirao je: „Film prikazuje početke djece u novoj školi, njihove izazove i nadu u stjecanje novih prijatelja. Prepoznajem u tim situacijama vlastito iskustvo i osjećam povezanost s prikazanim emocijama.“
Posebno priznanje pripalo je filmu „Duga koja spaja“ (OŠ Pećine, Rijeka). Nataša Popović istaknula je: „Iako film koristi jednostavniji filmski pristup, njegova toplina, simbolika i jasna edukativna poruka zaslužuju posebno isticanje. Kroz dojmljive prizore školskog dvorišta učenici prenose važnu poruku o empatiji, otvorenosti i ulozi svakodnevnih gesta u stvaranju osjećaja dobrodošlice. Duga nacrtana kredom, koju djevojčica dijeli sa svojim vršnjacima, postaje simbol dobrodošlice i trenutak u kojem se razlike počinju doživljavati kao bogatstvo, a ne prepreka.“
Projekt „Nada daleko od kuće“ provodi se u sklopu višegodišnjeg programa „Artematizacija – umjetnost razumijevanja“, strateškog partnerstva Festivala tolerancije i UNHCR-a. Od 2018. godine program promiče razumijevanje i uspješnu integraciju izbjeglica u hrvatsko društvo, smanjuje predrasude te približava javnosti stvarne priče osoba koje su bile prisiljene napustiti svoje domovine. Kroz filmske radionice, edukacije, festivalske programe, tematske rasprave i umjetničke aktivnosti, program gradi prostor solidarnosti i dijaloga o iskustvima izbjeglica svih uzrasta.
Pobjedničke filmove moguće je pogledati na mrežnim stranicama Festivala tolerancije.
