prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Ogledni primjer prilagodbe metoda i aktivnosti za učenike s teškoćama disleksije

Na početku školske godine, školski psiholog upućuje nastavnike na učenike s poteškoćama. Većina učenika Komercijalno-trgovačke škole Split s individualziranim pristupom ima poremećaj disleksije. Disleksija je jedan od najčešćih specifičnih poremećaja učenja. Mnoga su istraživanja posvećena pronalaženju tehnika koje bi osobama s disleksijom olakšale čitanje i pisanje. Nastavnicu je uputilo na pronalaženje rješenja za vrednovanje naučenog pisanim putem kod učenika sa poteškoćama disleksije, a koje bi se primjenilo i na cijeli razred.

Individualizirani pristup, prema kurikularnoj reformi, uključuje prihvaćanje razlika među učenicima, korištenje različitih pristupa i prilagodbi metoda i oblika rada nastavnika kao bi se ostvarili ishodi učenja pojedinih učenika, što znači uvažavati i prihvaćati različite okolnosti, iskustva i mogućnosti svih učenika. Kurikularna reforma ostavila je značajan stupanj slobode pri odabiru aktivnosti i metoda rada nastavnika. Inkluzijom se postiže i veća motiviranost učenika za učenje, veće zadovoljstvo školom kao i veće samopoštovanje.

Nastavnica je pronašla diplomski rad studentice Lucije Horvat “Utjecaj grafičke prilagodbe teksta na čitanje kod učenika s disleksijom” u kojem pod poglavlje Font navodi: “Učinkovitost u prepoznavanju slova ovisi o njihovoj vizualnoj složenosti. Kako bi prepoznali slovo potrebno je izdvojiti razna obilježja fonta, koja mogu biti opisana kao vizualna buka. Buka bi u ovom slušaju značila teškoća izdvajanja “finih” karakteristika odreženog fonta (de Leeuw, 2010). Budući da se pojedinačni font sastoji od nekoliko aspekata, postoje istraživanja koja istražuju kako pojedini font utječe na vizualnu percepciju kod čitanja te kako karakteristike fonta oblikuju brzinu i točnost pročitanog.

Ono što se prvotno željelo istražiti jest kako pojedini fontovi određuju vizualnu buku. Vizualna buka označava teškoće u prepoznavanju slova, odnosno govori da je za prepoznavanje slova potrebno izdvajanje raznih karakteristika fonta, koje su kod osoba s disleksijom narušene (Sperling i sur., 2005; prema de Leeuw, 2010). Oblik fonta odrežen je njegovom debljinom, kontrastom, je li serif ili sans sefir, je li u kurzivu ili je pravilan (Kuster, van Weerdenburg, Gompel i Bosman, 2017). U tom se slučaju debljina fonta odnosi na debljinu slova, dok se kontrast odnosi na omjer između tankih i debelih dijelova slova, odnosno grafema. Serif fontovima smatraju se oni čiji grafemi na svojim horizontalnim rubovima imaju dodanu crticu, poput Times New Roman ili Cambria. Nasuprot njima, fontovi kao što je Arial, Verdana, Helvetica, Calibri, Comic Sans, Futura, Syntax, Century Gothic, Lucida Sans i dr. su takozvani sans serif fontovi. To znači da vrhovi grafema u takvim fontovima nemaju crticu na njihovim rubovima. Iako se serif fontovi, povijesno, smatraju čitljivijima zbog toga što se grafemi međusobno više razlikuju budući da crtice na rubovima označavaju završetak grafema, rezultati istraživanja dali su drukčije rezultate. Ovog puta, bili su na strani sans serif fontova, iako ni to nije potvrdno u svim istraživanjima. Kod nekih se navodi njihova prednost isključivo kod korištenja male veličine slova. No, ona istraživanja koja ipak tvrde da se “bolje čita” sans serif fontovima kao razlog navode veći razmak između grafema što ih pritom čini čitljivijima. Tako Wilkins i sur. (2007; prema Pijpker, 2013) navode prednost sans serif fontova objašnjavajući da dodatna vijuga na serif fontovima povećava broj linija u riječi što ju čini teže čitljivom. Takva je upotreba sans serif fontova funkcionalna (Pijpker, 2013). Kao još jednu manu serif fontova navodi se i smanjena percepcija “čitljivosti” teksta, upravo zbog suženog prostora između grafema naspram sans serif fontova u kojima je pozicija slova vidljivija, te je smanjen učinak naguravanja (eng. crowding), čime je i umanjena “perceptivna nesigurnost”.

Osim same vrste fonta, kod grafičkog oblikovanja teksta bitno je ne samo povećati razmak između slova, već i razmak između riječi, što povećava brzinu čitanja i prepoznavanje riječi (Van Overschelde i Healy, 2005; prema Pijpker, 2013). Ovakvo poboljšanje može se očekivati zbog smanjene količine informacija u vizualnom polju.

Ono što se najčešće veže uz grafičku prilagodbu, osim vrste fonta jest njegova veličina. Nekoliko je istraživanja pokazalo pozitivan učinak na čitanje u slučaju povećanja veličine fonta. Preporučljivo je koristiti font minimalne veličine 14, budući da je čitanje brže i točnije nego kod korištenja fonta veličine 12. Ovdje je veoma važno napomenuti da su proteklih godina različita istraživanja dala različite rezultate. Novije istraživanje u ovom području (Zorzi i sur., 2012) u kojem je sudjelovalo 74 djece s disleksijom u dobi od 8 do 14 godina, pokazalo je da ovakve prilagodbe fontova utječu na točnost i tečnost čitanja na razini rečenice, dok isto ne vrijedi na razini čitanja pojedinačnih riječi. Uz ovu napomenu, važno je spomenuti sklonost osoba s disleksijom prema sans-serif fontovima.“

Vrlo jednostavno rješenje uporabe Comic Sans MS fonta omogućilo mi je lakše provođenje vrednovanja naučenog pisanim putem ne samo učenika s poteškoćama disleksije već i cijelog razreda jer navedeni font ne otežava rad drugih dok itekako poboljšava rad kod učenika s poremećajem disleksije.

U prilogu je ogledni primjer vježbe iz Tehnike vanjskotrgovinskog poslovanja u Comic Sans MS Font-u 14.