Na sam spomen riječi kukac ili buba, mnogi će se naježiti i nadati se da neće tako skoro vidjeti niti jednog od njih. No, ako saznate nešto više o ovoj najbrojnijoj i najrazličitijoj skupini životinja, zasigurno ćete ostati fascinirani njihovom poviješću i njihovom važnom ulogom u ekosustavu.
Zanemarimo li ilustracije sportskih maskota, ptice zapravo nemaju zube. No, nedostatak zubi evoluirao je i kod nekih drugih kralježnjaka: kornjača, mravojeda, kitova usana te ljuskavaca, a tu su i sisavci poput afričkih mravojeda, ljenivaca i pasanaca koji imaju zube, ali bez zaštitne cakline.
Krajem dana, kada se količina dnevnog svjetla smanjuje i postepeno prelazi u mrak, većina se životinjskih vrsta sprema za noćni počinak. Tada iz svojih gnijezda, brloga i dnevnih prenoćišta izlaze one; uvijek oprezne, što je moguće manje primjetne i tihe te spremne za lov; noćne ili nokturalne životinje.
Učenici petih razreda Osnovne škole Pavao Belas kraj svibnja iskoristili su za nešto drugačiji sat prirode.
Uragani su najveće oluje na Zemlji, a tornada najrazornije. Oni proizvode ogromnu razaračku energiju i svojim razornim zračnim vrtlogom jednostavno metu sve na svom putu, rušeći građevine i ugrožavajući ljudske živote.
Naše je tijelo složen mehanizam koji funkcionira na zaista poseban način. Vjerojatno niste znali da u jednom danu naša krv prijeđe 19 kilometara kroz tijelo ili da je noktu potrebno da izraste šest mjeseci.
Svjetski meteorološki dan obilježava se u znak sjećanja na 23. ožujka 1950. godine, kada je službeno osnovana Svjetska meteorološka organizacija (WMO) – međuvladina organizacija i specijalizirana agencija Organizacije ujedinjenih naroda koja okuplja 185 članica. Temeljni program WMO-a je služba Svjetskoga meteorološkog bdjenja (World Weather Watch, kratica WWW).
Moje sjećanje na krijesnice? Tople ljetne večeri, igra u parku ili odmaranje na vikendici kod djeda i bake. U suton, kada bi počeo padati mrak, okolinu bi preplavile malene leteće lampice, krijesnice.
Ove jedinstvene sisavce, sposobne za ustrajan i snažan let, možemo naći u svim kopnenim staništima, izuzev polarnih i visokih planinskih područja. Zna se da šišmiši postoje već najmanje 50 milijuna godina: gotovo potpuno očuvan kostur šišmiša poznatog pod nazivom Icaronycteris potječe iz razdoblja eocena.
Dolaskom hladnijih i kraćih dana mnoge ptičje vrste sele u daleke južne krajeve. Tople i prostrane savane i sjeverne afričke zemlje pticama omogućuju bezbrižne dane i obilje prehrane u razdoblju godine kada u našim krajevima kukaca, plodova voća i travnatih ptičjih poslastica gotovo da i nema. Ptice koje odlaze u toplije krajeve poznate su pod nazivom ptice selice.