prodaja@stozacibrid.com hr@hardtechnique.com vjeko.kovacicek@coolintunit.com info@tehnikhard.net mail@coolintunit.com webmaster@stozacibrid.com admin@hardtechnique.com tehnikhard.net web.stozacibrid.com www.coolintunit.com

Psi vodiči slijepih i slabovidnih osoba

Postoje mnoge poslovice o ljudima i psima no zasigurno je najpoznatija ona koja kaže da je pas čovjekov najbolji prijatelj. Da je tome tako dokazuje i činjenica da su psi oduvijek bili uz čovjeka. Još od početka 19. stoljeća kada su se počeli uzgajati kao kućni ljubimci i životinje za pratnju čovjeka, gotovo svaki ponosni vlasnik psa bez razmišljanja će reći da mu je njegov četveronožni ljubimac najbolji prijatelj.

Psi vodiči slijepih i slabovidnih osoba mnogo su više od najboljih prijatelja; oni su njihovi asistenti i oči u svijet. Psi vodiči su školovani psi čiji je osnovni zadatak poboljšati kvalitetu života slijepih i slabovidnih osoba te im omogućiti što sigurnije i jednostavnije kretanje, snalaženje i samostalnost u obavljanju svakodnevnih obaveza i aktivnosti. Psi vodiči izvježbani su da slijepoj osobi omoguće sigurno kretanje ulicom, vožnju gradskim prijevozom, siguran prelazak preko zebre za pješake te im služe kao pomoć do dolaska na željenu destinaciju.

Prva škola za treniranje pasa vodiča slijepih osoba osnovana je u Njemačkoj za vrijeme Prvog svjetskog rata, kako bi se vojnicima koji su u ratu izgubili vid omogućio što jednostavniji i kvalitetniji život.  Nakon što je američka uzgajivačica pasa Dorothy Harrison Eustis napisala kratku brošuru o načinu treninga pasa vodiča slijepih u Njemačkoj, vrlo se brzo počelo sa školovanjem i obukom pasa vodiča slijepih u Americi i Engleskoj.

U Hrvatskoj je 1991. godine osnovano i registrirano Društvo za uzgoj i školovanje pasa vodiča slijepih osoba, koje je 1994. godine promijenilo naziv u Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Kao jedina nevladina i neprofitna organizacija u Hrvatskoj, ova je udruga razvila mnoge rehabilitacijske programe za školovanje pasa i njihovo uključivanje u pomaganje slijepim i slabovidnim osobama, kao i osobama s drugom vrstom invaliditeta te djeci s poteškoćama u razvoju.

Jedna od prvih aktivnosti ove Udruge bilo je senzibiliziranje građana o pravima, potrebama i mogućnostima slijepih osoba i ulozi pasa vodiča u njihovim svakodnevnim životima. Na taj su se način ljudi počeli privikavati na pse vodiče u tramvajima, autobusima i ostalom gradskom prijevozu.

Slijedom toga, godine 1998. Hrvatski državni sabor donio je odluku o proglašenju Zakona o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča. Zakonom se uređuje pravo slijepe osobe s psom vodičem na korištenje prijevoznih sredstava i slobodnog pristupa na sva javna mjesta. Sve odredbe Zakona vrijede kako za slijepe osobe, tako i na trenere pasa vodiča slijepih u njihovom školovanju.

Mnogi  ljubitelji pasa, a pogotovo djeca, vole prići i maziti pse koje sretnu na ulici. No, važno je naglasiti da kad se radi o psima vodičima slijepih osoba svaki kontakt s njima nije poželjan. Naime, kontakt s psima vodičima dovodi do skretanja njihove pažnje i na taj način postoji mogućnost ugrožavanja sigurnosti slijepe ili slabovidne osobe.

Školovanje pasa vodiča slijepih

Psi koji se školuju za vodiče slijepih i slabovidnih osoba moraju imati brojne karakteristike i kvalitete koje većina pasmina i jedinki ove vrste životinje ne posjeduje ili ih vrlo teško nauči. Oni moraju biti iznimno poslušni, staloženi, odlučni i inteligentni. Pasmine pasa koji su pokazali najbolje kvalitete za školovanje su labrador retriver, zlatni retriver, njemački ovčar te švicarski ovčar. Danas se najviše koriste labrador retriveri te križanci labrador retrivera i zlatnog retrivera. Štenci koji dolaze u centre za školovanje najčešće se uzimaju iz već prije provjerenih uzgajivačnica pasa kod kojih genetika rođenih štenaca već sama po sebi predstavlja garanciju da bi takav pas bio dobar za vodiča slijepih osoba. Odabrani štenci za školovanje ne idu odmah na obuku, već odlaze u volonterske obitelji na socijalizaciju.

Pod pojmom socijalizatora podrazumijevaju se volonteri koji udomljavaju štene na otprilike godinu dana i čiji je osnovni zadatak naučiti ga osnovama ponašanja i socijalizacije. To podrazumijeva radnje kao što su obavljanje nužde na prikladnom mjestu, kontakt s drugim psima i ljudima te neke osnovne naredbe poput sjedni, lezi, ustani i stani. Također je vrlo bitno da se psu u tom vremenskom razdoblju pruži puno ljubavi i pažnje i da ga se navikne na suživot s ljudima. Važno je naglasiti da volonter nema nikakvih materijalnih troškova u tom razdoblju socijalizacije psa jer sve troškove hranjenja, liječenja i treninga podmiruje udruga za školovanje pasa i njihovi sponzori.

Socijalizator može postati bilo tko: dovoljno je da osoba posjeduje veliku ljubav prema psima, spremnost na svakodnevni ustrajni rad sa štenetom te da njegov dom zadovolji osnovne uvjete za smještaj šteneta. Ukoliko osoba, prema kriterijima stručnjaka iz udruge, zadovolji sve uvjete za udomljavanje šteneta, udruga za školovanje pasa dodijelit će socijalizatoru štene na godinu dana. Ponekad je socijalizatorima teško odvojiti se od psa s kojim su proveli godinu dana, no znaju da proces socijalizacije šteneta ima mnogo veći i plemenitiji konačni cilj pa im upravo to saznanje olakšava rastanak sa psom kojeg su socijalizirali.

Nakon socijalizacije, sada već odrasli pas napokon kreće s obukom u centru za školovanje vodiča slijepih osoba. Trening traje nekoliko mjeseci i podijeljen je u više faza. Sa psom radi za to školovana i stručna osoba, odnosno instruktor.

Da bi postao kvalificirani vodič slijepih i slabovidnih osoba, psa se uči:

  • poslušnosti i svim vrstama verbalnih naredbi
  • zadržavanju određene poze tijela
  • hodanju s lijeve strane ili ispred korisnika te održavanju jednoličnog tempa hoda
  • navikavanju na remenje i uzice koje će kao vodič slijepih osoba svakodnevno nositi
  • držanju pravca kretanja bez obaziranja na ljude, zvukove i mirise koji ga okružuju, a koji nisu u fokusu naredbe i zadatka
  • zaustavljanju ispred prepreka, poput rubnjaka ili stepenica, prepoznavanju i izbjegavanju prepreka koje slijepa osoba ne može savladati
  • ležanju i mirovanju prema potrebi.

Ukoliko pas pokazuje bilo kakvu vrstu neposluha ili odbijanja izvršavanja određenih naredbi, smatra ga se nekvalificiranim da bi postao vodič slijepih i slabovidnih osoba. Nakon uspješno završenog treninga s instruktorom, pas postaje pravi radni pas te može preseliti u dom slijepe ili slabovidne osobe.

Radni vijek psa vodiča slijepih i slabovidnih osoba je otprilike sedam godina, nakon čega odlazi u zasluženu pseću mirovinu. U nekim slučajevima on i dalje može ostati kod svojeg korisnika,  a u nekim se vraća socijalizatoru ili svoje godine pseće mirovine provodi u društvu dobrih ljudi udomitelja.

Autor teksta:
Marko Tomašek, dr.vet.med.

Izvori: