O individualnom radu pisali smo u prvom dijelu, objašnjavajući kako ga kvalitetno provesti u učionici. U drugom će dijelu naglasak biti na definiciji individualiziranog pristupa učeniku u učionici i kako se navedeni pristup razlikuje od individualnog rada.
Što je individualizacija i individualizirani pristup učeniku prema Cjelovitoj kurikularnoj reformi?
Prema Cjelovitoj kurikularnoj reformi individualizacija podrazumijeva sljedeće stavke:
- poštuju se i prihvaćaju razlike među učenicima
- proces učenja i poučavanja oblikuje se uvažavajući jedinstvenost svakog djeteta te je usklađen sa sposobnostima, prethodno stečenim kompetencijama i interesima učenika uvažavajući činjenicu da učenici napreduju različitom brzinom i imaju različite razvojne putove
- primjenjuju se individualizirani i fleksibilni odgojno-obrazovni pristupi koji omogućuju zadovoljenje različitih potreba učenika te prepoznavanje i razvoj njihovih sposobnosti i identiteta
- učitelji imaju značajan stupanj slobode u odabiru aktivnosti i sadržaja odgojno-obrazovnih ishoda, metoda, strategija i oblika rada, praćenja i poticanja napretka učenika
- učenicima se omogućava određena razina u izboru aktivnosti i sadržaja te pristupa učenju kako bi se zadovoljili njihovi posebni interesi i potrebe.
Individualizirani pristup učeniku podrazumijeva da se svim učenicima nastoji omogućiti da u što većoj mjeri ostvare željene ishode učenja, što znači da poučavanje mora biti prilagodljivo, uvažavati i prihvaćati različite okolnosti, iskustva i mogućnosti učenika. Osobito je važno voditi računa da zahtjevnost zadataka koji se stavljaju pred pojedinog učenika bude takva da mu omogućava postizanje uspjeha. Prilagodbom načina učenja i poučavanja učenikovim individualnim potrebama, osim lakšega ostvarivanja ishoda učenja, postiže se veća motiviranost učenika za učenje, veće zadovoljstvo školom ali i veće samopoštovanje.
Razlika između individualnog rada i individualiziranog pristupa učeniku
Individualan je rad učenika za vrijeme nastave značajan utoliko jer potiče na kritičko razmišljanje, intrinzičnu motivaciju, planiranje i samostalan pristup u rješavanju zadanog zadatka. Kod individualiziranog pristupa važno je razumijevanje i poznavanje između učitelja i učenika. Učitelj poštuje i uzima u obzir svakog učenika kao individualnu osobu. Za vrijeme rješavanja zadataka u individualnom radu u većini slučajeva cijeli razred rješava jednake zadatke, jednake težine. U individualiziranom pristupu učitelj prilagođuje zadatke prema učenikovim sposobnostima, interesima i potrebama. Prihvaća učenikove različitosti i mogućnosti. Na taj način učitelj prilagodbom načina učenja, zadacima i poučavanjem svim učenicima omogućuje ostvarivanje uspjeha u ishodima učenja. Učenik ovakvim pristupom postiže veću motiviranost za učenje, školu, gradi svoje samopouzdanje i stvara objektivni uvid u svoje sposobnosti.
Individualizirani se pristup odnosi na drukčiji pristup učiteljevog ponašanja prema učeniku: zajedničko planiranje rada i npr. biranje literature, motiviranje i privlačenje pažnje, prepoznavanje i poticanje različitosti sposobnosti i karaktera, češće promjene aktivnosti, prilagođavanje nastavnih metoda i auditivnih i vizualnih sadržaja, te pojedinačno zadavanje zadataka. Učitelj uočava, uvažava i rukovodi sposobnost učenika, odabire zadatke prema intelektualnoj procjeni i sposobnosti učenika, odabire zanimljive sadržaje koji će biti sredstvo za uspješno postizanje obrazovnih ishoda, pozitivno će usmjeravati očekivanja i češće pratiti i procjenjivati uspješnost, povezivati s iskustvom, svakodnevnim životom i aktualnim zbivanjima. Individualiziranim pristupom prema učeniku, učitelj odvaja više vremena za razgovor i uvođenje novih pojmova i češće koristi formativne zadatke. U komunikaciji i radu s učenikom učitelj je strpljiv, ljubazan, fleksibilan.
Izvor
http://www.kurikulum.hr/dokumenti-nacionalnih-kurikuluma/
