Učenici mlađe školske dobi nalaze se u razdoblju intenzivnog razvoja mašte, govora i mišljenja, stoga je upravo to razdoblje najpogodnije za poticanje kreativnog izražavanja. Dijete kroz stvaralačko pisanje ne uči samo pravilno pisati, nego i promatrati svijet, izražavati osjećaje i oblikovati vlastite misli.
Literarno stvaralaštvo omogućuje djetetu da kroz riječ izgradi vlastiti svijet. Razvijajući maštu i jezičnu kompetenciju, učenici postupno postaju sigurniji govornici, čitatelji i mali autori koji vjeruju da je njihova misao vrijedna zapisa.
Stvaralaštvo pisanom riječi u razrednoj nastavi temelj je razvoja jezične, komunikacijske i estetske kompetencije učenika. Dijete se kroz stvaralačko izražavanje ne služi jezikom samo kao sredstvom sporazumijevanja, nego i kao prostorom igre, mašte i osobnog doživljaja svijeta.
Suvremena nastava hrvatskoga jezika naglašava važnost stvaralačkog pristupa. Učenik više nije samo promatrač i ponavljač gotovih sadržaja, nego aktivni sudionik koji sam stvara tekstove, preoblikuje ih i dijeli s drugima. Literarno stvaralaštvo pomaže razvoju samopouzdanja, kritičkog mišljenja i komunikacijskih vještina koje su nužne u daljnjem školovanju i životu.
Literarno stvaralaštvo pridonosi cjelovitom razvoju učenika kako kroz razvoj rječnika i gramatičke pravilnosti izražavanja tako i kroz poticanje mašte, kreativnosti i divergentnog mišljenja. Ovakav vid izražavanja jača emocionalnu pismenost i empatiju, razvija samopouzdanje u javnom nastupu te njeguje ljubav prema čitanju i knjizi.
Povezivanjem nastave jezika s likovnom i glazbenom kulturom olakšava učeniku oblikovati vlastito iskustvo. Učeći promatrati detalje, uočavati osjećaje te razumjeti snagu riječi učenik nesvjesno uplovljava u sigurnu luku nepresušnog stvaralaštva.
Temelj literarnog stvaralaštva je sloboda izražavanja. Dijete treba imati mogućnost govoriti i pisati bez straha od pogreške, jer je upravo osjećaj sigurnosti preduvjet kreativnosti.
Stvaralaštvo lijepe riječi u razrednoj nastavi obuhvaća sve aktivnosti kroz koje učenici od 1. do 4. razreda razvijaju sposobnost kreativnog izražavanja jezikom – usmeno i pismeno. Cilj nije samo naučiti pravilno pisati, nego potaknuti maštu, osjećaje, samostalno mišljenje i ljubav prema književnosti.
Kada se govori o usmenom stvaralaštvu može se reći da tu spadaju različite kategorije stvaralačkih radova. Ubraja se tu izmišljanje priča prema slici ili nizu slika, smišljanje drugačijeg završetka bajke ili priče, opisivanje doživljaja, osobe ili životinje, dramatizacije i igrokazi kao i razne govorne igre: rime, zagonetke i brzalice.
Pisano stvaralaštvo obuhvatilo bi različite sastavke o temama prilagođenima dječjem uzrastu, pisanje bajki i kratkih priča, prve pjesničke pokušaje u pisanju stihova i rima, pisanje dnevnika, pisma, razglednica te samostalno stvaranje stripa, slikopriča kao i izrada plakata.
Vrlo zanimljivi i korisni sadržaji ogledaju se kroz stvaralaštvo povezano s književnim tekstovima. Tu se pred učenike postavljaju izazovi poput promjena kraja priče, uvođenje novog lika, pisanja pisma književnom liku ili prepričavanje priče iz druge perspektive.
U cijelom postupku pripreme učenika za literarno stvaralaštvo vrlo su bitni metodički postupci učitelja. Ta priprema ogleda se kroz kvalitetnu motivacija zanimljivim poticajima (slika, glazba, predmet i slično), stvaranje ugodnog i slobodnog ozračja bez straha od pogreške, vođeni razgovor prije pisanja, zajedničko stvaranje plana, pohvala truda, a ne samo „točnosti“ te postupno uvođenje pravopisnih i stilskih zahtjeva.
U cijelom ovom postupku učitelj bi trebao biti motivator, suautor i pomagač, pažljiv slušatelj te osoba koja potiče samopouzdanje i ljubav prema stvaralačkoj riječi. Vrlo je važno da učitelj ne nameće vlastite ideje, nego da poštuje dječju originalnost.
Posebno valja naglasiti kako su kod literarnog stvaralaštva osim obrazovnih, vrlo važni i odgojni ciljevi. Učeći se učenik uči slušati druge, poštovati različitost ideja i slobodno iznositi vlastito mišljenje.
Literarni natječaji predstavljaju odličan poticaj za razvoj kreativnog izražavanja kod učenika nižih razreda. Oni nude motivaciju za pisanje, omogućuju učenicima da izraze vlastite misli i osjećaje te da se usporede s vršnjacima na prijateljski način. Sudjelovanje u natječajima razvija samopouzdanje, osjećaj postignuća i ljubav prema jeziku i književnosti.
Stvaralaštvo u razrednoj nastavi nije važno samo za učenike, nego predstavlja snažan poticaj i inspiraciju za učitelje. Kroz kreativne aktivnosti učitelj ima priliku inovirati nastavu, povezati je s interesima učenika i učiniti proces učenja zanimljivijim i motivirajućim.
Kreativnom pripremom i pomnim planiranjem učitelju se pruža mogućnost da stalno obogaćuje nastavu novim idejama, razvija svoje pedagoške vještine te istražuje različite pristupe učenju jezika. Isto tako, stvaralaštvo omogućuje učitelju da bolje prati razvoj jezika, izražajnosti i kreativnog mišljenja svojih učenika.
Pisani i usmeni radovi pokazuju individualne sposobnosti učenika kao i područja koja zahtijevaju dodatni rad. Učitelj može koristiti ove podatke za individualizaciju nastave, prilagođavanje zadataka i poticanje svakog učenika na najbolji način.
Literarno stvaralaštvo u razrednoj nastavi pruža učitelju poticajno okruženje za inovativnu nastavu, pomaže mu da bolje razumije učenike te potiče osobni i profesionalni rast. Aktivnosti koje razvijaju kreativnost i izražajnost učenika istovremeno obogaćuju i sam učiteljski rad te ga čine dinamičnijim i ispunjenijim.
Literarno stvaralaštvo ima nezamjenjivu ulogu u razrednoj nastavi. Ono omogućuje cjelovit razvoj djeteta kroz jezične, emocionalne i socijalne sfere. Kreativnim pristupom učenici otkrivaju radost stvaranja, razvijaju ljubav prema jeziku i stječu vještine koje će im koristiti tijekom cijelog života. Poticanjem literarnog izražavanja škola postaje mjesto slobode, mašte i osobnog rasta svakog učenika.
Literatura:
[1] Bežen, A. (2008). Metodika – znanost o poučavanju nastavnog predmeta. Zagreb: Profil.
[2] Bežen, A., Budinski, V. (2013). Suvremena metodika hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi. Zagreb: Školska knjiga.
[3] Rosandić, D. (2005). Metodika književnog odgoja. Zagreb: Školska knjiga.
[4] Težak, S. (1996). Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Zagreb: Školska knjiga.
[5] Visinko, K. (2010). Pisanje u nastavi hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga. Pavličević-Franić, D. (2005). Komunikacijom do gramatike. Zagreb: Alfa.
[6] Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019). Kurikulum nastavnog predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije. Zagreb: MZO.
[7] Aladrović Slovaček, K. (2019). Kreativnost u nastavi hrvatskoga jezika. Zagreb: Učiteljski fakultet.
