Kamišibaj (jap. – papirnato kazalište) je tradicionalna japanska umjetnost pripovijedanja uz pomoć ilustriranih kartica koje se umeću u drveni okvir – butaj. Pripovjedač kroz niz slika i pripadajući tekst vodi publiku kroz priču, čineći ovaj oblik iznimno zanimljivim i djeci prilagođenim.
Kamišibaj potiče razvoj slušne i vizualne percepcije, obogaćuje vokabular i jača koncentraciju, ali i osnažuje javni nastup, samopouzdanje i suradničko učenje kod onih koji ga izvode.
Učenje kroz pripovijedanje i međugeneracijsko povezivanje
Učenici su s velikim uzbuđenjem pripremali svoju izvedbu – sami su izradili ilustracije, vježbali čitanje i podjelu uloga te osmislili tijek predstave. Njihov trud se isplatio – mališani iz vrtića s velikom su pažnjom pratili priču o Crvenkapici, aktivno sudjelovali komentarima i na kraju glasno zapljeskali svojim školskim prijateljima.
Most predškolskog i školskog obrazovanja
Ovaj posjet nije bio samo prilika za predstavljanje bajke, već i za stvaranje mosta između predškolskog i školskog obrazovanja. Kroz ovakve aktivnosti djeca razvijaju pozitivne stavove prema čitanju, govoru i izražavanju, ali i stvaraju prve kontakte s budućim školskim okruženjem.
Ova kamišibaj izvedba jedna je od aktivnosti realizirane kroz međunarodni eTwinning projekt „Uz čitanje riječi rastu 5“ koji okuplja učenike i učitelje iz više škola s ciljem promicanja čitanja, razvijanja čitateljske pismenosti te poticanja ljubavi prema knjizi i jeziku. Projekt se temelji na suvremenim pristupima čitanju s razumijevanjem, integraciji umjetničkog izražavanja i međupredmetnoj suradnji.
Sudjelovanjem u projektu, učenici ne samo da jačaju svoje komunikacijske vještine i čitateljske navike, već se i aktivno uključuju u kulturni i stvaralački život škole i zajednice.
Zajedno rastemo kroz priču
U današnje vrijeme digitalne preopterećenosti, ovakve aktivnosti podsjećaju nas na važnost živog pripovijedanja, osobnog kontakta i zajedničkog doživljaja priče. Kamišibaj nije samo priča – to je čarolija koja živi između riječi, slike i pogleda djece koja slušaju otvorenog srca. Učenici 2.c razreda još su jednom pokazali kako škola može biti prostor kreativnosti, suradnje i topline – mjesto gdje riječi doista rastu.
