S obzirom na relativno prihvatljivu cijenu i trend, mnogi su odlučili nabaviti iguanu samo zato jer žele drugačijeg i modernog kućnog ljubimca, ne informirajući se pritom o osnovnim uvjetima držanja, prehrani i bolestima. Zbog toga su iguane nažalost postale najmanje shvaćeni i najlošije držani kućni ljubimci od svih gmazova.
Osnovne karakteristike
Zelena iguana pripada velikoj porodici Iguanidae koja se sastoji od mnogo aborealnih (životinja koje žive na drveću) i terastrialnih (životinja koje žive na tlu) vrsta. Većina vrsta su biljojedi, a prirodno stanište im je područje Srednje i Južne Amerike, odnosno područje Meksika, Paragvaja, Brazila i Karipskog otočja. Dužina tijela odraslog mužjaka dostiže i do dva metra, dok su ženke nešto manje. Najčešće su izrazito zelene boje, s mogućnošću smeđih i narančastih nijansi. Koža im je prekrivena rožnatim ljuskama, a jedna od specifičnosti svih gmazova, pa tako i iguane, jest ta što se one kako rastu – „presvlače“ tj. odbacuju staru kožu. Koža iguane štiti od isušivanja, termičkih i mehaničkih utjecaja, a građena je od izuzetno malo potkožnih žlijezda. Oči su im pokretne, a ušni otvori smješteni na stražnjem dijelu glave. Iguane imaju izrazito dugačak i jak rep koji im, osim za penjanje i koordinaciju pokreta, služi i za borbu i obranu. U slučaju da se nađu u opasnosti, iguane kao i većina gmazova, imaju mogućnost samoodbacivanja repa. Na taj način mogu zavarati neprijatelja i tako pobjeći prije nego se napadač uspije snaći. Novi će rep iguanama vrlo brzo narasti, no nikada više velik i jak kao prvi.
Otkad su se pojavile u ponudi trgovina kućnih ljubimaca, vrlo su se brzo proširile glasine o izrazitoj pitomosti i dobroćudnosti ovih životinja te o tome kako ih se može dresirati poput psa ili mačke. Svakako valja naglasiti da to jednostavno nije točno. Istina je da postoje izrazito pitomi primjerci koji se odazivaju na svoje ime i koji svoje vlasnike prate poput psa, ali oni su rijetkost. Iguane nisu socijalna bića i mnoge jedinke su uvijek na oprezu, skrivaju se u zabačenim dijelovima terarija, u panici se mogu zabijati u staklo, a vrlo će često pokazati i agresivnost i to tako što će nakostriješiti glavu i vrat te silovito udarati repom. Agresija se najčešće može primijetiti u mužjaka koji su u fazi parenja.
Kod uzgoja iguana vrijedi pravilo; kako se vlasnik odnosi prema iguani, tako će se i ona odnositi prema vlasniku. Uvidjevši da njihov novi kućni ljubimac nije baš onakav kakvim su smatrali da će biti (da nije pitom, da brzo raste, da mu treba osigurati puno veći i skuplji terarij od onog u kojem su ga držali dok je bio beba) mnogi se vlasnici nažalost odlučuju odbaciti svog ljubimca.
Smještaj i držanje
Uzevši u obzir veličinu odraslih jedinki, prostor za držanje iguane nikada ne može biti prevelik. Zakonom je propisano da minimalne dimenzije terarija moraju biti 4 x 3 x 3 metra. S obzirom da su zelene iguane aborealne životinje (veći dio života provode na granama), terarij obavezno mora sadržavati čvrste grane i police po kojima se iguana može penjati. Police i grane moraju biti od kvalitetnog drveta, čvrste i s mogućnošću lakog održavanja i pranja. Preporučuje se da samo prednja strana terarija bude staklena (staklo mora biti debelo i čvrsto, nikako pleksiglas) jer se prestrašene iguane mogu zabijati u staklo. To naravno može dovesti do ozljeda glave i repa te upala, prijeloma i u najtežim slučajevima – uginuća. Svaki kvalitetno opremljen terarij mora sadržavati užad za penjanje, posude za hranu i vodu, posudu za obavljanje nužde te po mogućnosti male bazene u kojima se iguane mogu kupati. Na dno terarija najbolje je staviti koru drveta ili treset koji je najlakši za održavanje i koji najbolje upija svu nečistoću.
Prirodno stanište iguana su područja s tropskom klimom, te im u terariju moramo osigurati uvjete što sličnije onima u prirodi. Vlaga zraka mora biti iznad 50%, dnevna temperatura od 26 do 32 stupnja Celzijevih, a to se postiže posebnim žaruljama i grijačima. Iguanama moramo osigurati i mjesto za sunčanje; najviša polica koja je najbliže lampama i na kojoj je temperatura 32 stupnja Celzijeva cijeli dan. Uz žarulje, terarij mora imati i UV lampe koje su neophodne za sintezu D3 vitamina potrebnog za normalan rast i razvoj skeletnog sustava.
Važno je naglasiti da je iguane tek smještene u terarij najbolje ostaviti par dana na miru kako bi se što bolje prilagodile novim uvjetima okoline. U tom razdoblju se preporučuje da ih ne vadite iz terarija te da im osigurate što je moguće mirnije uvjete akomodacije. U terariju se može držati par iguana, ili više ženki, ali nikako dva ili više odraslih mužjaka jer oni su izrazito teritorijalni.
Prehrana
Pravilna prehrana jedan je od ključnih faktora za uspjeh u držanju i uzgoju iguana. Kao što sam ranije naveo, iguane su biljojedi. Iako ih je nemoguće hraniti identičnom hranom koju jedu u prirodi, pravilno izbalansiran obrok nadoknadit će sve hranjive sastojke koje dobivaju iguane koje žive i jedu u prirodi. Najvažnije je da biljna hrana sadrži izbalansiran omjer kalcija i fosfora u omjeru 2:1. Mlade iguane koje su u razvoju potrebno je hraniti dva puta dnevno dobro usitnjenom hranom, dok iguane starije od 18 mjeseci uglavnom jedu jednom dnevno.
Od lisnatog bilja jelovnik mora sadržavati lišće repe, listove i cvjetove maslačka, djetelinu, listove mrkve, peršin, raštiku, korijandar i matovilac. Od povrća i voća iguanu je potrebno hraniti s graškom, grahom, slatkim krumpirom, jabukama, kruškama i šljivama. Bitno je naglasiti da u zimskom razdoblju kada nije dostupna sva hrana, iguanama treba davati što je moguće raznovrsniju hranu. Postoji gotova dehidrirana hrana za iguane, no ona nikako ne smije biti baza i oslonac u njihovom hranjenju. U hranu je također obavezno dodati vitaminsko-mineralne dodatke, a hrana i voda moraju uvijek biti svježi. Ukoliko dio hrane ostane nepojeden, obavezno ga treba izvaditi iz terarija da ne dođe do truljenja i kvarenja.
Bolesti
Zdrava iguana ima dobar apetit, ne postoje znakovi želučano-crijevnih smetnji, koža joj je zelenkaste boje bez tamnih mrlja, točaka i bilo kakvih oštećenja i rana, zglobovi su joj normalnog oblika, a iz sluznice oka, nosa i usta nema iscjetka. Svaka promjena u ponašanju i izgledu tijela označava pojavu bolesti i u takvom slučaju najbolje je potražit pomoć stručne osobe.
U Republici Hrvatskoj je u razdoblju od 1994. do 2001. godine provedeno kliničko ispitivanje zdravstvenog stanja 36 jedinki iguana držanih kao kućni ljubimci. Najveći broj oboljelih jedinki patio je od MBD sindroma, tj. od metaboličkog oboljenja koštanog sustava. Kao sekundarna oboljenja nastala zbog MBD sindoma javlili su se poremećaji u radu jetre i bubrega, slabokrvnost, upala žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, bolnost i otečenost ekstremiteta, te upale pluća.
Od zoonoza (bolesti od kojih može oboljeti i vlasnik životinje) najčešće se javlja salmoneloza i to zbog nepravilnih zoohigijenskih uvjeta držanja iguana.
Zelena iguana izrazito je inteligentna i fascinantna životinja čiji je životni vijek otprilike osam godina. Uz puno strpljenja i ljubavi, druženje s iguanom zasigurno će vam pružiti puno nezaboravnih trenutaka sreće i veselja. I ne zaboravite nepisano pravilo; iguana će se prema vama ponašati upravo onako kako se i vi ponašate prema njoj.
Autor teksta: Marko Tomašek, dr.vet.med.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
Izvori teksta:
