Što kažete na integraciju nastavnih predmeta: Kemija i Njemački jezik? Vjerojatno bi odgovor bio: “Zar se takvo što može spajati?”
S tim se odgovorom nikako ne bismo složile moja kolegica Marina Lorber Božanić, prof. i ja koje već godinama vrlo uspješno spajamo naše predmete u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji. Iz tih su suradnji nastali izvrsni rezultati različitih projekata, načelno u području međupredmetne teme: Održivi razvoj. “Zelena zamka” je još jedan u nizu naših projekata u čijem provođenju smo svi istinski uživali, kako naši učenici tako i mi.
Cilj projekt je učenike educirati o pojmu „greenwashinga“ te ih potaknuti na kritičko promišljanje kako bi prepoznali zavaravajuće ekološke tvrdnje te ih usmjeriti na odgovorno ponašanje koje doprinosi zaštiti njihovog zdravlja i okoliša.
U provedbi projekta surađivali su učenici 2.a, 2.b i 3.c razreda u sklopu nastave Kemije i Njemačkog jezika. Projekt se provodio tijekom studenog prošle školske godine.
Eksperimentalni je dio proveden u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo, Odjelom za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju.
Pod stručnim vodstvom profesorica učenici su istražili poznavanje pojma, najprije među svojim vršnjacima, a zatim i u široj zajednici anketirajući slučajne prolaznike.
Većina anketiranih izjasnila se kako nije upoznata s pojmom „greenwashinga“, ali su pretpostavili da se iza naziva krije nešto pozitivno, upravo zbog navođenja „zelenog“ u samom pojmu. Međutim, pojmom „greenwashinga“ se još naziva zeleni manipulativni marketing i kao takav predstavlja nastojanje tvrtki za lažnim deklariranjem vlastitih proizvoda kao ekološki održivim, a u pozadini je skrivena želja za ekstraprofitom.
Dio učenika jezičnog razreda pročitao je tekst s primjerima „greenwashinga“ diljem svijeta te je taj pojam trebao kvalitetno primijeniti u izmišljenoj priči za koju je dobio slikovni poticaj. Dva tjedna prije predstavljanja projekta učenici su bili u obvezi voditi svoj ekološki dnevnik u kojem su trebali bilježiti količinu i vrstu otpada svog kućanstva, ali i potrošnju vode i električne energije te argumentirano navesti prijedloge za smanjenje potrošnje, odnosno ekološki održivije ponašanje. Uz to su trebali izdvojiti neki od predmeta koji je bio namijenjen za odlaganje na otpad i pronaći mu novu svrhu. Idejna rješenja učenika bila su originalna i interesantna. 
Učenici općih razreda gimnazije kroz grupni rad istražili su i odgovorili na sljedeća pitanja: što je „greenwashing“ i kako ga prepoznati uz vlastite primjere, koje namirnice sadrže akrilamide te kako ti spojevi štetno djeluju na ljudsko zdravlje. Dodatno su trebali predložiti postupke pomoću kojih se može smanjiti količina akrilamida u prehrani te se upoznati se PFAS kemikalijama i njihovom opasnosti za ljudsko zdravlje. Trebali su također istražiti stvarne sastojke papirnatih slamki i utvrditi jesu li uistinu ekološki prihvatljivije od plastičnih.
Tijekom svog istraživanja, učenici su saznali da se PFAS (per- i polifluorirane alkilne tvari) dodaju papirnatim slamkama kako bi im osigurale otpornost na vodu i mast, što sprječava njihovo brzo raspadanje u tekućinama. Iako ova svojstva omogućuju slamkama da dulje zadrže čvrstoću i funkcionalnost, PFAS kemikalije su problematične zbog svoje štetnosti za okoliš i zdravlje. Ove se tvari nazivaju i „vječnim kemikalijama“ zbog svoje iznimne otpornosti i postojanosti te mogu migrirati u hranu i pića, a s vremenom se nakupljaju u organizmu. To može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući disfunkciju imunološkog sustava, hormonalne poremećaje i oštećenje jetre.
Grupa učenika posjetila je Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko – goranske županije, Odjel za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju, gdje su uz stručnu pomoć napravili analizu vode na ftalate te analizu čipsa (od krumpira i jabuke) na prisutnost akrilamida.
Ftalati, esteri ftalne kiseline i alifatskih alkohola, često se koriste kao omekšivači u plastici. Oni mogu dospjeti u okoliš i hranu te su povezani s poremećajima hormona, smanjenom plodnošću i povećanim rizikom od razvoja raznih ozbiljnih bolesti.
Rezultati analize vode na ftalate pokazali su da su izmjerene vrijednosti bile u skladu s dozvoljenim granicama prema važećim standardima.
Akrilamid je kemijski spoj koji se može formirati u hrani bogatoj škrobom pri visokim temperaturama tijekom obrade poput prženja ili pečenja. Ovaj spoj je štetan jer je povezan s povećanim rizikom od karcinoma i oštećenja živčanog sustava.”
Učenici su se upoznali s novim vrstama laboratorijskog pribora i mjernim instrumentima.
Tijekom provođenja projekta učenici koji su u njemu sudjelovali obradili su pojam „greenwashinga“ na teorijskoj i praktičnoj razini. Bolje shvaćanje pojma „greenwashinga“ omogućit će učenicima i njihovim obiteljima da kao potrošači podržavaju tvrtke koje provode stvarnu ekološku proizvodnju i drže se principa održivosti.
Autorice projekta: Marina Lorber Božanić, prof. , Irena Orlić Salaj, prof.
