Poučavanje o Holokaustu predstavljalo je snažan pedagoški izazov. Trebalo je spojiti povijesne činjenice s osobnim svjedočanstvima, a da se pritom izbjegne traumatiziranje učenika. Hrvatski i slovenski učitelji su, zahvaljujući stipendijama Ministarstva, dobili priliku upoznati različite obrazovne pristupe, usporediti međunarodna iskustva i razviti nove metode poučavanja. Ova je edukacija bila važna jer je omogućila nastavnicima da svoje učenike uče ne samo o povijesti, već i o vrijednostima tolerancije, ljudskih prava i odgovornosti.
Program seminara u Berlinu
Prvi dan – utorak, 26. kolovoza 2025.
Nakon dolaska u Berlin i smještaja u hotel, polaznici su započeli seminar vođenom turom kroz Bavarsku četvrt. Ta je gradska zona, nekada poznata po intelektualnoj i kulturnoj raznolikosti, nakon 1933. godine postala simbol sustavne diskriminacije njemačkih Židova.
Sudionici su na licu mjesta vidjeli informativne ploče i spomenike koji dokumentiraju postupno isključivanje Židova iz društva. Od zabrana ulaska u parkove i škole, do gubitka radnih mjesta i oduzimanja imovine. Ova je šetnja pružila uvid u svakodnevni život Židova prije deportacija i istaknula koliko je proces isključivanja bio sustavan i temeljit.
Drugi dan – srijeda, 27. kolovoza 2025.
Drugi je dan bio posvećen pedagoškim pristupima u poučavanju o Holokaustu. U Kući konferencije na jezeru Wannsee, mjestu na kojem je 1942. održan zloglasni sastanak na kojem je donesen plan „Konačnog rješenja židovskog pitanja“, sudionici su najprije poslušali predavanje o pedagoškoj misiji te institucije.
Nakon toga obišli su stalnu izložbu koja na dokumentiran način prikazuje razvoj nacističke politike. Od porasta antisemitizma do industrijaliziranih logora smrti. Posebnu je vrijednost imao razgovor nakon obilaska. Učitelji su razmjenjivali iskustva o tome kako takav sadržaj prenijeti učenicima u školskom kontekstu.
Popodnevni je program bio usmjeren na metode Yad Vashema. Lea Micha, predstavnica izraelskog centra za sjećanje na Holokaust, govorila je o tome kako sačuvati ravnotežu između povijesne preciznosti i emocionalnog pristupa.
Naglašavala je važnost osobnih priča i svjedočanstava. Upravo kroz njih učenici najbolje razumiju tragediju. Radionica o Ready2Print izložbama pokazala je konkretne materijale koje škole mogu koristiti kako bi učenicima približile teme poput uloge žena u Holokaustu ili svakodnevnog života prije rata.
Dan je završio predavanjem o uporabi filmskih svjedočanstava preživjelih, koje u nastavi omogućuju snažan osobni kontakt učenika s poviješću.
Treći dan – četvrtak, 28. kolovoza 2025.
Treći je dan bio posvećen istraživanju židovske povijesti Berlina. Tijekom vođene šetnje sudionici su posjetili brojne spomenike, memorijalne ploče i ostatke nekadašnjih sinagoga. Poseban naglasak bio je na Židovskom muzeju u Berlinu. Jedinstven po arhitektonskoj koncepciji Daniela Libeskinda koja sama po sebi komunicira osjećaj praznine, prekida i traume.
Učitelji su kroz vođeni obilazak upoznali stalni postav muzeja, ali i sudjelovali u refleksijskoj radionici o ulozi muzeja u obrazovanju. – kako ga koristiti ne samo kao izvor činjenica, nego i kao prostor za empatiju i kritičko promišljanje.
Nakon intenzivnog prijepodneva, sudionici su imali slobodno vrijeme za osobno istraživanje Berlina i međusobne razgovore, što je dodatno pridonijelo razmjeni iskustava.
Četvrti dan – petak, 29. kolovoza 2025.
Posljednji je dan seminara bio usmjeren na aktualne izazove u poučavanju o Holokaustu. Na radionici posvećenoj antisemitizmu u vizualnim medijima sudionici su analizirali fotografije i propagandne materijale iz nacističkog razdoblja te raspravljali o tome kako ih kritički obraditi u nastavi.
Dr. Jakob Müller održao je predavanje o načinu na koji se njemačko društvo suočavalo s nasljeđem nacizma nakon 1945. godine. Od šutnje i poricanja u prvim desetljećima do današnjeg sustavnog obrazovanja i komemoracije.
Seminar je završen evaluacijom, razmjenom dojmova i svečanom dodjelom certifikata, koja je simbolično potvrdila ulogu sudionika kao ambasadora kulture sjećanja.
Značaj za hrvatsko obrazovanje
Dodjela jedanaest stipendija hrvatskim učiteljima pokazala je odlučnost države da se u obrazovni sustav snažno ugradi tema Holokausta. Seminar je učiteljima dao nova didaktička sredstva, ali i širu perspektivu o važnosti povijesnog pamćenja za današnje društvo.
Zaključak
Edukacija u Berlinu pokazala je koliko je međunarodna suradnja dragocjena u razvoju obrazovnih praksi. Učitelji su, zahvaljujući stipendijama Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, dobili priliku učiti od vodećih stručnjaka i institucija, a stečena iskustva prenijeli su u svoje škole. Time su pridonijeli očuvanju sjećanja na Holokaust, ali i razvoju društva utemeljenog na demokratskim vrijednostima, toleranciji i poštovanju ljudskih prava.
