Kroz svoj dugogodišnji rad u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture susrela sam se s mnogim učenicima koji imaju ADHD – poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje. To su djeca puna energije, znatiželje i životnog elana, ali često im upravo ta energija otežava praćenje uputa, koncentraciju i smiren rad u skupini.
S vremenom sam otkrila da plivanje može biti izvanredan način kako tu njihovu energiju usmjeriti u nešto korisno i pozitivno. Rezultati koje sam postizala s učenicima kroz godine potvrđuju koliko voda i pokret mogu imati terapeutski i razvojni učinak na djecu s ADHD-om.
Naravno, svako dijete je drugačije i pristup mora biti individualan. No, plivanje se pokazalo kao jedan od najučinkovitijih sportova za poticanje pažnje, samokontrole i samopouzdanja kod djece s ovim poremećajem.
1. Plivanje pomaže produljiti raspon pažnje
Djeca s ADHD-om često imaju višak energije koju teško kontroliraju. Tijekom plivanja ta se energija usmjerava na ritam disanja, koordinaciju pokreta i održavanje pravilne tehnike. Upravo ta kombinacija fizičkog napora i koncentracije pomaže im razviti fokus koji im inače često izmiče.
Tijekom plivanja mozak oslobađa dopamin. Isti onaj neurotransmiter koji utječe na pažnju i koncentraciju, a čija je razina često snižena kod djece s ADHD-om. Kod svojih učenika primijetila sam da već nakon nekoliko tjedana redovitog plivanja postaju smireniji, brže reagiraju na upute i dulje zadržavaju pažnju tijekom nastave.
2. Individualan pristup bez pritiska okoline
Djeca s ADHD-om često imaju poteškoća u timskim sportovima jer im je teško istovremeno pratiti više izvora informacija – pravila igre, kretanje suigrača i vlastitu ulogu. Upravo zato im plivanje odgovara: nema fizičkog kontakta s drugima, nema naguravanja ni brze izmjene situacija.
U vodi svako dijete napreduje svojim tempom. Tijekom godina rada primijetila sam da upravo ta individualnost u plivanju djeci s ADHD-om daje osjećaj sigurnosti i kontrole. Učenici koji su ranije izbjegavali sport zbog frustracija u grupnim igrama, u bazenu su pronašli svoje mjesto. Napokon su mogli uspjeti sami, bez uspoređivanja s drugima.
3. Plivanje jača samopouzdanje i osjećaj pripadnosti
Iako je plivanje naizgled individualni sport, ono može imati snažan socijalni učinak. Kada učenici treniraju zajedno, međusobno se bodre i stvaraju osjećaj zajedništva.
Kod djece s ADHD-om, koja se često osjećaju odbačeno ili “drugačije”, taj osjećaj pripadnosti timu ima iznimnu važnost. Na natjecanjima, kad vide da su ravnopravni s ostalim vršnjacima, njihovo samopouzdanje raste. Prisjećam se učenika koji je u početku odbijao svaku tjelesnu aktivnost, a kasnije s ponosom predstavljao školu na državnom natjecanju u plivanju. Takvi trenuci potvrđuju koliko plivanje može promijeniti percepciju djeteta o samome sebi.
Zaključak
Iz svog iskustva mogu reći da je plivanje za djecu s ADHD-om više od sporta – to je alat za razvoj pažnje, samokontrole i emocionalne ravnoteže. Voda im pruža osjećaj sigurnosti, a istovremeno ih potiče na kretanje i disciplinu.
Kroz godine rada svjedočila sam nevjerojatnim promjenama: djeca koja su bila nemirna, razdražljiva i nesigurna u sebe postajala su smirenija, koncentriranija i ponosna na svoje uspjehe. Zato plivanje ne preporučujem samo kao sport, nego kao oblik terapijskog iskustva koje djeci s ADHD-om pomaže da vjeruju u sebe i otkriju svoj potencijal.
