Praksu su učenici obavljali u Domov tretiho veku u kojem su ih lijepo dočekali i prihvatili.
Centar za zdravstvene i socijalne usluge Domov tretiho veku od travnja 2019. godine pruža usluge Doma za starije osobe kao dio svojih socijalnih usluga, a od srpnja 2020. godine Dom je proširio djelatnost i na usluge zdravstvene poslijeoperacijske skrbi i rehabilitaciju.
Jedna je to od najmodernijih ustanova tog tipa s ukupnim kapacitetom 110 kreveta od kojih je 12 korisnika s Alzheimerovom bolešću, senilnom demencijom ili drugim vrstama demencije iz područja neurologije ili psihijatrije.
Učenici su prvi puta mogli vidjeti i koristiti u radu različita pomagala ta kretanje i premještanje bolesnika. Upoznali su se sa sličnostima i razlikama rada u češkom i hrvatskom sustavu. Korisnicima Doma učenici su svakodnevno pomagali u obavljanju aktivnosti samozbrinjavanja: osobna higijena, dijeljenje međuobroka i hranjenje, provođenje osobne higijene, eliminacija, oblačenje i dotjerivanje. Vozili su korisnike na fizikalne terapije i zajedno s osobljem radili vježbe. Našlo se i malo vremena za odigrati „Čovječe ne ljuti se“ s korisnicima.
Tijekom boravka učenici su mijenjali radilišta kako bi se sa što bogatijim iskustvom vratili kući osim onih koji su radili s bolesnicima oboljelim od Alzheimerove demencije. Susreli su se prvi puta s terapijskim psima koje dovode korisnicima svakog petka i onda je to poseban doživljaj za njih.
Djelatnici su ugodni, susretljivi i možemo reći malo drugačije radno obučeni, pa neki rade u hlačicama iznad koljena.
Svako jutro nakon doručka u pansionu u kojem smo bili smješteni, autobusom su učenici odlazili na praksu. Nakon završetka prakse ručali smo u obližnjoj kantini.
Kako su lokacija smještaja i prakse prilično udaljeno jedno od drugog nije bilo vremena za povratak u smještaj, nego smo odmah odlazili u grad i svaki dan upoznavali i divili se ljepotama Praga upoznavanjem njegove povijesti i kulture. Gradom smo se vozili svim vrstama javnoga prijevoza: tramvaj, autobus, trolejbus i metro. Nakon obilaska odlazili smo u restoran na večeru u 20 sati i opet autobusom u smještaj. Večeri smo provodili zajedno igrajući društvene igre, slušajući glazbu i družeći se. Nakon tako sadržajnih dana nitko nije predugo mogao ostati budan.
Prag je grad koji nudi bezbroj mogućnosti za istražiti i obići. Nezaobilazni Karlov most, astronomski sat, Praški dvorac, palača Lobkowicz,…Savladali smo izazov popevši se 287 uskih spiralnih stepenica na najljepši vidikovac katedrale. Željeli smo obići što više stoga smo posjetili Nacionalni muzej u kojem su nas nakon 4 sata obilaska podsjetili da se muzej zatvara. Ostavio je snažan utisak na sve.
Posjetili smo brojne muzeje: Muzej Franza Kafke, Story of prag, Madame Tissaou, Muzej torture….Šetnje gradom su bile predivne jer gdje god da okreneš glavu, vidiš nešto zanimljivo; Kafkina rotirajuća glava, Dancing house, Kipovi koji piške, Zlatna ulica…. Češka kuhinja je izvrsna, slatke „knedličke“ savršenih okusa.
Obilježili smo na mobilnosti i Međunarodni dan zagrljaja uz mnogo fotografija i ugodnu atmosferu. Prvi petak smo koristili kao dan odmora od razgledavanja kako bismo se odmorili od aktivnosti i obveza i bili odmorni za izlete. Večer smo proveli ispunjavajući dnevnike rada.
Vikend je bio rezerviran za izlete tako da smo u subotu posjetili grad u kojem je najstarija češka pivnica – Plzen, u kojem smo obišli katedralu, najstariju sinagogu i Muzej piva. Taj dan obilježili smo Međunarodni dan obrazovanja snimanjem zajedničkog poučnog videa.
U nedjelju smo minibusom s vodičima išli u Dresden u Njemačkoj koji nas je sve oduševio unatoč najhladnijem danu. Pri dolasku posjetili smo Zwinger palaču i katedralu. Čuli smo zanimljivosti o povijesti i kulturi grada.
Drugi je radni tjedan prošao jako brzo jer su svi već bili uigrani. U srijedu smo se organizirali i vlakom odvezli u 70-ak km udaljeni gradić Kutna Hora u kojem se nalazi kosturnica Sedlec. Izvana naizgled obična crkva na grublju, u unutrašnjosti krije nevjerojatne „ukrase“ od 40.000-70.000 ljudskih kostura. Toliko nas je fascinirala da smo snimili video u kojem želimo prenijeti učenicima i djelatnicima Medicinske škole viđeno, jer je fotografiranje i snimanje u samoj kosturnici zabranjeno.
Proletjela su dva tjedna prebrzo i došao je petak, dan kada su svi sudionici projekta: učenici i nastavnici, dobili certifikate kao priznanje za aktivno sudjelovanje, angažman, razvoj transverzalnih vještina i postignute rezultate. U obostranoj nadi da će se ovo iskustvo ponoviti oprostili smo se od djelatnika i ustanove.
A mi smo pripremili korisnicima za oproštaj iznenađenje. Učenici su naučili teški češki jezik kako bi mogli voditi program da ih razumiju. Pjevao se i plesao bećarac, kukunješće i linđo, a uz pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“ učenici su zaplesali s korisnicima, s nekima i u kolicima. Bilo je vrlo dirljivo i emotivno.
U subotu smo nakon doručka napustili smještaj i otišli na autobusni kolodvor. Sjedanje u Flixbus označio je oproštaj od divnih ljudi domaćina i prelijepog grada. Vožnja do Budimpešte, pa kombijima u Osijek. Vratili smo se u 23 sata kući, sretni, bogatiji novim znanjima i iskustvima, s gomilom uspomena i novim prijateljstvima.
