Povodom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta, učenici 5. razreda III. osnovne škole Varaždin sudjelovali su u edukativnoj radionici „Digitalna samoobrana“, koju je proveo učitelj informatike Tomislav Leček, mag. inf., izvrsni savjetnik.
Istovremeno su radionicu prošli i učenici 5. razreda Osnovne škole Petrijanec sa svojom učiteljicom Jasminkom Belščak, mag. inf., izvrsnom savjetnicom. Materijali za provedbu radionice preuzeti su iz Centra za sigurniji internet, koji je pripremio cjelovit i stručno osmišljen paket za rad s učenicima.
Manipulativni dizajn aplikacija i kako ga prepoznati
Radionica u trajanju od 45 minuta bila je usmjerena na osnaživanje učenika za prepoznavanje manipulativnog dizajna aplikacija te rizičnih online situacija poput groominga, sextinga i sextortiona.
U uvodnom dijelu učenici su kroz anonimnu anketu i raspravu promišljali o vremenu koje provode na mobitelima, „fantomskim vibracijama“ te o tome koriste li aplikacije mehanizme koji ih potiču da ostanu online što dulje. Razgovaralo se o dopaminskom učinku notifikacija, beskonačnom scrollanju i strahu od propuštanja (FoMO), čime su učenici osvijestili kako njihova pažnja ima vrijednost i kako digitalna samoobrana započinje prepoznavanjem tih mehanizama.
Digitalni otisak – internet ne zaboravlja
U dijelu o digitalnom otisku učenici su promišljali što sve ostaje zabilježeno u online prostoru. Kroz pitanje bi li nešto što pošalju privatno objavili i na školskom panou, jasno su zaključili da internet „ne zaboravlja, nego arhivira“ te da privatnost znači kontrolu nad vlastitim podacima
Scenariji iz stvarnog života: prepoznavanje manipulacija
Središnji dio radionice bio je posvećen analizi konkretnih scenarija iz svakodnevnog digitalnog života.
Učenici su bili podijeljeni u manje grupe, a svaka je grupa dobila zadatak analizirati određenu situaciju.
U scenariju „Besplatni skinovi“ učenici su prepoznavali znakove groominga – nerealnu ponudu, traženje osobnih podataka i pokušaj prebacivanja komunikacije na privatni kanal. Zaključili su da „besplatno“ često ima skrivenu cijenu te da je prvi korak – prekid komunikacije i prijava profila.
„Test povjerenja“ je razvio dosta „živu“ raspravu o pritisku u odnosima i mogućim manipulativnim rečenicama kao što su „ako me voliš, poslat ćeš“. Učenici su jasno istaknuli kako ucjena emocijama nije znak povjerenja, već manipulacije, te su osmislili asertivne odgovore kojima se može zaštititi vlastite granice.
Scenarij „Osveta bivšeg“ otvorio je razgovor o kaznenoj odgovornosti dijeljenja tuđih intimnih sadržaja bez pristanka. Učenici su zaključili da žrtva nikada nije kriva te da ucjeni ne treba popuštati, nego sačuvati dokaze i potražiti pomoć.
Deepfake sadržaji i izazovi umjetne inteligencije
U scenariju „Nepoznata ucjena“ su dani primjeri poruka u kojima se traži novac uz prijetnju objavom navodnih fotografija. Posebno ih je zainteresirala tema deepfake sadržaja, koji je kao ishod dao važnost koje i što za fotografije se objavljuju te koliko nesmotrenost u objavi sadržaja može doprinijeti lakšoj izradi deepfake sadržaja . Zaključili su da panika ide u korist ucjenjivača te da plaćanje nikada ne rješava problem.
Protokol zaštite: STANI – SNIMI – BLOKIRAJ – RECI
Radionica je završila ponavljanjem protokola od četiri koraka – STANI, SNIMI, BLOKIRAJ, RECI – kao jasnog modela postupanja u rizičnim situacijama.
Suradnja putem Teamsa – razmjena zaključaka i preporuka
Posebnu vrijednost radionici dala je međusobna suradnja dviju škola. Učenici su putem aplikacije Teams razmijenili svoje zaključke, usporedili rješenja scenarija te zajednički oblikovali preporuke kako prepoznati i izbjeći manipulacije. U svojim su preporukama naglasili važnost prepoznavanja „crvenih zastavica“, čuvanja osobnih podataka, kritičkog promišljanja ponuda koje zvuče predobro da bi bile istinite te otvorene komunikacije s roditeljima i učiteljima. Time su pokazali visoku razinu digitalne zrelosti i spremnost na odgovorno ponašanje u online okruženju.
Evaluacija učenika i prijedlozi za buduće aktivnosti
Prema evaluacijskim listićima, učenici su radionicu ocijenili vrlo visokim ocjenama (najčešće 4 i 5). Učenici i jedne i druge škole mahom su se izjašnjavali kako im se svidjelo rješavanje zadataka, grupni rad, kvizovi i razgovor o stvarnim primjerima. U većini slučajeva naveli su da su naučili prepoznavati lažne profile, tj. na što treba obratiti pozornost kako bi prepoznali lažne profile, manipulativne poruke i opasnosti na internetu te da će ubuduće biti oprezniji i odgovorniji. Kao jedan od zaključka, ali i prijedloga je da se ovakve radionice organiziraju češće i u drugim razredima te također i češće.
Zaključak: Digitalne kompetencije kao trajna potreba
Ova radionica još je jednom potvrdila koliko je iznimno važno redovito razvijati digitalne kompetencije učenika, skretati pozornost na opasnosti posebno ulaskom nove tehnologije; alata umjetne inteligencije. Suradničko učenje, otvoreni razgovori i konkretne preporuke zaštite, učenicima omogućavaju da postanu svjesni, kritični i odgovorni korisnici digitalnog svijeta – spremni prepoznati manipulaciju i zaštititi sebe i druge.
