Proveden je od siječnja do lipnja 2026. godine s različitim grupama djece od prvog do osmog razreda u okviru sati razrednog odjela ili u slobodno vrijeme.
Najprije smo utvrdili stanje u vrtu pa posjetili vrtni centar radi potrage za biljkama koje ćemo posaditi. Napravili smo plan, zatražili savjete stručnjaka u centru i u školu se vratili s gnojivom za masline i ostale biljke. Nabavili smo 15 sadnica ružmarina, 10 lavande, 2 lovora, 2 pitospore, 2 naranče i 1 limun. Poseban izazov bila je sadnica murve visoka tri metra koju smo posadili u središnjem dijelu vrta. Pitospore su smještene uz ogradu, kao i lavanda, a ružmarin je posađen na povišeni dio vrta. Radove smo najavili videom na školskoj stranici.
Učenici su, u skladu s nazivom projekta, dio vremena proveli uređujući i obrađujući školski vrt, dok je drugi dio aktivnosti bio posvećen razvijanju pravilnog odnosa prema okolišu. Istraživali su i upoznavali imena vrtnih biljaka, fotografirali i opisivali stanje na javnim gradskim površinama te pisali stihove i upute za građane o brizi za okoliš u kojem žive.
Malo knjige i časopisi, malo motika i grablje
Čitalo se i govorilo o biljkama, ali i o razvrstavanju otpada, održivosti te trenutnom stanju na plažama, u parkovima i na ostalim javnim površinama, gdje su učenici uočili razne onečišćivače, poput opušaka, čepova i ambalaže. To ih je potaknulo na pisanje slogana upućenih susjedima, roditeljima i svim ostalim građanima uz molbu da zajedno pretvore grad u ugodnije mjesto za život. Poruke su složili i u prezentaciju.
Smišljali su kratka pisma i crtali, a kako bi doista pridonijeli ljepoti svoga grada krenuli su s uređenjem školskog vrta. Čupali su travu, sadili nove biljke, zalijevali redovito – jer vrućine su brzo došle, a biljke su mlade i trebaju pažnju i održavanje.
S vrtnim alatima učenici su se snašli odlično, a posla je bilo za svih, čak i za goste iz Francuske koji su nas posjetili u okviru Erasmusa.
Znamo li doista odvajati otpad?
Nakon radova u vrtu, još se razgovaralo o navikama učenika i njihovih obitelji u odnosu na okoliš. Moglo se zaključiti da se građani često drže stereotipa: “To ionako sve odvoze na isto misto”. Uočili su da otpad koji građani ne odvoje ili ga površno razdvoje (na primjer, papir na kojemu je ostala ljepljiva traka ili drugi materijali, masni papir i slično) službe ne mogu odnijeti na recikliranje, nego samo na Karepovac. A svima je u interesu da se smanji količina smeća koje tamo ide. Znamo da velike korporacije moraju učiniti puno više, ali naša je dužnost učiniti ono što mi možemo, zaključili su učenici i poručili: “Svatko po malo i može se učiniti puno”.
Grad smo svi mi
Učenici su primijetili da ljudi ponekad po plažama i ulicama bacaju opuške i drugi otpad. Zato su izradili origami kutijice koje mogu pokloniti ukućanima i prijateljima, ili ponuditi sugrađanima na plaži ili u parku, kako bi oni u njih skupili koštice, opuške i sitnu ambalažu pa sve to tako “spakirano” odnijeli u kantu.
Iz pera brojnih književnika stvorene su priče i pjesme koje prikazuju ljepotu i važnost prirode pa nismo propustili čitati ih prilikom susreta u knjižnici, a čitali smo i o svom gradu, o njegovoj prirodnoj i kulturnoj baštini. Za Split se kaže da je izrastao iz Palače, a trećaši koji ove godine o tome uče kroz gradski projekt Dioklecijanova škrinjica ljepotu starog dijela grada prikazali su crtežima koji su izloženi na panou u atriju.
Upoznajući svoj grad i baštinu, jačamo svijest o vrijednosti i važnosti odgovornog ponašanja prema prostoru u kojem živimo.
