Na početku aktivnosti učenici su promatrali fotografije prašume i pokušali prepoznati što se sve skriva među njezinim brojnim slojevima. Uočili su visoka stabla, lijane, paprati, kukce, ptice, majmune i velike zvijeri. Razgovarali su o tome zašto u prašumama živi tako mnogo različitih vrsta te kako su organizmi povezani jedni s drugima.
Posebno ih je iznenadila činjenica da prašuma nije samo skup velikih stabala. Ona je složena životna zajednica u kojoj svako živo biće ima svoju ulogu. Važni su i organizmi koje često ne primjećujemo, poput gljiva, bakterija, mrava i drugih sitnih razlagača. Bez njih se hranjive tvari ne bi vraćale u tlo, a cijeli bi ekosustav postupno prestao funkcionirati.
Uslijedila je aktivnost pod nazivom „Glasovi prašume“. Učenici su radili u manjim skupinama, a svaka je skupina dobila karticu jednog stanovnika prašume. Među njima su se našli jaguar, anakonda, tukan, ljenjivac, otrovna žaba, orhideja, stablo kapoka, gljive i mravi rezači lišća. Zadatak nije bio samo prikupiti podatke o odabranoj vrsti. Učenici su trebali razmišljati iz njezine perspektive.
Svaka je skupina pripremila kratko predstavljanje svojeg organizma. Objasnili su gdje on živi, čime se hrani, kakvu ulogu ima u prašumi i što mu je potrebno za opstanak. Na kraju su odgovorili na najvažnije pitanje: „Što bi se dogodilo s prašumom kada mene više ne bi bilo?“
Nakon predstavljanja učenici su vunom povezivali organizme koji ovise jedni o drugima. U učionici je postupno nastala velika mreža života. Jedna je nit predstavljala prehranu, druga sklonište, treća oprašivanje, a četvrta razgradnju uginulih organizama. Kada je iz mreže uklonjeno jedno stablo zbog zamišljene sječe, učenici povezani s njim morali su ispustiti svoje niti. Mreža se počela raspadati.
Taj je jednostavan prikaz učenicima pomogao razumjeti da nestanak jedne vrste ili uništavanje jednog dijela staništa ne ostaje bez posljedica. Promjena se prenosi na brojne druge organizme. U prirodi ništa ne postoji potpuno odvojeno.
U završnom dijelu aktivnosti održana je „Konferencija stanovnika prašume“. Predstavnici skupina iznijeli su kratke poruke ljudima. Govorili su u ime životinja, biljaka i drugih organizama koje su predstavljali. Njihove su poruke bile ozbiljne, ali i maštovite. Jaguar je zatražio dovoljno velik prostor za život, orhideja očuvanje svojih oprašivača, a gljive su podsjetile da ni najmanji stanovnici prašume nisu nevažni.
Učenici su razgovarali i o svakodnevnim proizvodima koji mogu biti povezani s uništavanjem prašuma. Zaključili su da se odgovornije ponašanje ne odnosi samo na ljude koji žive u blizini tropskih područja. Promjene mogu započeti i u našim domovima. Važno je promišljeno kupovati, smanjiti nepotrebnu potrošnju, ponovno upotrebljavati predmete i informirati se o podrijetlu proizvoda.
Obilježavanje Svjetskog dana prašuma nije završilo učenjem nekoliko novih podataka. Učenici su dobili priliku surađivati i zastupati nekoga tko ne može govoriti ljudskim glasom. Prašuma se toga dana nije nalazila samo na fotografijama i zemljopisnoj karti. Zahvaljujući učeničkoj znatiželji i mašti, na trenutak je oživjela i u učionici.
