Projekt ne dovodi u pitanje vrijednost tehnološkog napretka, već naglašava potrebu za razvijanjem svijesti o ravnoteži između korisne upotrebe digitalnih alata i održavanja psihosocijalnog zdravlja, prisutnosti i povezanosti s okolinom.
U sklopu inicijative održan je tjedni izazov Bez Veze nije bezveze, koji je učenicima ponudio dnevne zadatke usmjerene na smanjenje vremena pred zaslonima i povećanje stvarne, aktivne prisutnosti u svakodnevnom životu. Tjedni izazov strukturiran je tako da svaki dan u tjednu učenicima ponudi drugačiji oblik iskustva, oslobođen digitalnih distrakcija.
Tjedan oslobođen digitalnih distrakcija
Ponedjeljak je bio posvećen tišini i izravnoj komunikaciji, obilježen potpunim izostankom društvenih mreža, video sadržaja i mobilnih aplikacija, čime se poticala prisutnost u stvarnom razgovoru.
U utorak je naglasak stavljen na boravak u prirodi – bez mobitela, uz šetnju, promatranje okoline i vlastito stvaralačko izražavanje.
Srijeda je vratila učenike čitanju u njegovom izvornom obliku, potičući uranjanje u tiskane knjige, bez digitalnih članaka ili elektroničkih čitača.
Četvrtak je otvorio prostor za kreativno izražavanje izvan virtualnih okvira – kroz crtanje, pisanje, sviranje ili kuhanje, bez traženja inspiracije putem interneta.
Petak je bio posvećen obiteljskim i prijateljskim odnosima, s naglaskom na zajedničko provođenje vremena, igranje društvenih igara i uživanje u razgovoru tijekom zajedničkih druženja.
Subota je donijela smireniji ritam dana, posvećen tišini i introspekciji. Kroz meditaciju, vođenje dnevnika i kontemplaciju, učenici su imali priliku povezati se sa sobom bez vanjskih ometanja.
Tjedan je zaključen nedjeljom, danom bez nepotrebne kupovine, u kojem je naglašena jednostavnost i zahvalnost za ono što već imamo.
Na taj su način učenici tijekom sedam dana iskusili niz aktivnosti koje vraćaju pažnju na temeljne ljudske potrebe: kretanje, stvaranje, povezanost i unutarnji mir.
Uz tjedni izazov, provedene su i sportske aktivnosti temeljene na tradicionalnim „starim“ sportovima. Ove su igre ponudile učenicima drugačiji oblik kretanja i zabave, istovremeno njegujući tjelesnu spremnost, zajedništvo i osjećaj pripadnosti.
Uključivanjem takvih aktivnosti u školski kontekst, oživljava se bogata kulturna i društvena baština te omogućuje prijenos običaja i vrijednosti s generacije na generaciju. Učenici su kroz igru spontano preuzimali različite uloge, surađivali u timu, prilagođavali se pravilima i razvijali međusobno povjerenje. Na taj su način gradili dinamiku zajedništva i poštovanja, otkrivajući koliko takva iskustva mogu pridonijeti njihovu osobnom razvoju i osjećaju povezanosti s drugima.
Radionica “Zajedno bez ekrana”
Komplementarna ovim fizičkim aktivnostima bila je radionica Zajedno bez ekrana u kojoj su učenici sudjelovali u društvenim igrama kao obliku druženja i razonode izvan digitalnog okvira.
Radionica je pružila prostor za igru i učenje – razvijale su se vještine strateškog razmišljanja, strpljenja, koncentracije i fair-play ponašanja, sve u ozračju međusobnog razumijevanja i prijateljstva.
U duhu međuškolskog partnerstva i suradnje, projekt je obogaćen radionicom realiziranom u suradnji s Tehničkom školom Karlovac.
Radionica je započela kratkim predavanjem o fenomenu nomofobije – strahu od odvojenosti od mobitela – koji sve izraženije obilježava iskustvo mlađih generacija.
Uvodno izlaganje poslužilo je kao poticaj za otvoreni razgovor o svakodnevnim navikama, emocionalnim reakcijama i ovisnosti o digitalnim uređajima. Kroz strukturiranu raspravu učenici su promišljali o vlastitom odnosu prema tehnologiji, iznoseći svoje stavove, dvojbe i osobna iskustva.
Ovakav oblik rada omogućio je razvoj kritičkog mišljenja, ali i stvaranje sigurnog prostora u kojemu se iskustva mogu artikulirati kroz refleksiju, argumentaciju i kolektivni dijalog koji vodi razumijevanju i osobnom rastu.
Projektne su aktivnosti dokazale da privremeno isključivanje iz digitalnog okruženja ne znači gubitak povezanosti, već upravo suprotno – otvara prostor za autentičniju povezanost sa samim sobom i s ljudima oko nas.
