Učenici su imali priliku upoznati slijepe osobe, naučiti kako pristupiti slijepoj osobi, kako ponuditi pomoć i kako je pravilno voditi. Također su saznali kako se školuju djeca s oštećenjem vida.
Na početku radionice učenici su saznali koji su stereotipi o slijepim osobama kao npr.: imaju bolji sluh, treba im jako glasno govoriti, vide samo crnilo, broje korake pri kretanju, ne mogu samostalno živjeti…
Upoznali su ih s mogućim uzrocima sljepoće: glaukom, katarakta, dijabetička retinopatija, trahom-infekcija oka, makularna degeneracija, ozljeda oka, genetski poremećaj. Osim toga postoje tri uzroka sljepoće: pri rođenju(dijete iz inkubatora), postupan gubitak vida zbog genetskih bolesti ili drugog uzroka te nagli gubitak zbog ozljede ili upale očnog živca.
Kako bi učenici donekle razumjeli sljepoću isprobali su simulacijske naočale koje simuliraju trinaest različitih vrsta sljepoće i slabovidnosti. Sa strane svakih naočala pisalo je o kojoj se dijagnozi radi. Nakon toga su iznosili svoje dojmove.
Naučili su kako pristupiti slijepoj osobi. Najvažniji je prvi kontakt. Pristup treba biti prirodan te smirenim glasom pitati treba li joj pomoć. Ako je poznajemo, onda je treba pozdraviti i reći svoje ime. Kako bi slijepa osoba bila sigurna da se njoj obraća, treba je dotaknuti za rame ili nadlakticu. Ako smo osoba koja obavlja neku funkciju kap npr. policajac, liječnik, vatrogasac treba joj reći svoju funkciju. Ako slijepa osoba odbije pomoć ne treba se uvrijediti jer će možda nekoj drugoj slijepoj osobi biti potrebna.
Učenici su naučili kako se slijepa osoba kreće uz pomoć bijelog štapa. Koristi ga dijagonalno te joj služi za otkrivanje prepreka, stepenica i za orijentaciju. Služi i za upoznavanje i istraživanje prostora. Prilikom kretanja s osobom koja vodi slijepu osobu potrebno je da slijepa osoba stoji malo iza nje i drži je za nadlakticu. Vodič slijepe osobe uvijek mora biti malo ispred nje kako bi ju vodio preko prepreka. Također su upoznali njihovog psa vodiča zvanog Vois te kako se i koliko takvi psi obučavaju za tu svrhu.
Na kraju su upoznati s pomagalima za slijepe osobe i Brailleovim pismom kao malim točkicama. Čitali su i pisali služeći se sa šest točkica tog pisma. Zanimljivi su im bili mobiteli za slijepe osobe koje imaju aplikaciju koja snimi i detaljno opiše prostor u kojem se nalaze.
Radionica koja ih je uvela u svijet slijepih osoba bila je zanimljiva i edukativna te je učenicima omogućila uvid u njihov svakodnevni život i svijet.
