Voljeli bismo i da se ovim eksperimentom pomogne da se učenici smire i fokusiraju prije početka nastave, a naravno i da se osjeti utjecaj na povećanje tečnosti i brzine čitanja. Iako se čita svega pet minuta, redovita praksa čitanja, čak i kratka trebala bi doprinijeti bržem prepoznavanju riječi i boljem ritmu čitanja.
Očekujemo da će izloženošću novim tekstualnim sadržajima učenici i obogatiti svoj rječnik. Nadamo se i da će ovakav ugodan početak radnog dana povezati s pozitivnim osjećajima te da će to dugoročno potaknuti ljubav prema knjizi, odnosno da će ovaj eksperiment utjecati na uživanje u čitanju.
Smatrali smo da je ovu aktivnost dobro provoditi u trećem i četvrtom razredu jer baš u toj dobi prelazi se s „učenja čitanja“ na „čitanje za učenje“ te da bi to bila dobro došla priprema za više razrede u kojima učitelji predmetne nastave često „otkrivaju“ učenike s nedovoljno razvijenim vještinama tečnog i brzog čitanja.
Učenici su dobro prihvatili ovu aktivnost i rado čitaju. Neki su već pripremili i prve radove o pročitanom – rekla je učiteljica Kristina Dubravec, učiteljica četvrtaša u PŠ Fodrovec.
Naime, učenici bi trebali na neki način osvrnuti na pročitano. U skladu s dogovorom na Aktivu razredne nastave to mogu biti plakati, crteži, stripovi, umne mape…, a učitelji će odrediti koliko takvih radova učenici trebaju pripremiti tijekom školske godine. Zasad knjižnica opskrbljuje učenike slikovnicama, a učenici će moći slikovnice ili druge tekstove koji ih zanimaju donijeti i od kuće.
Dunja Horvat, 4. razred PŠ Fodrovec
Sviđa mi se ovakav početak dana s čitanjem. Danas sam čitala slikovnicu o dječaku koji je želio ući u školski nogometni tim. Shvatio je da visoki i mršavi imaju više šanse pa je po cijele dane trenirao, trčao, dizao utege, čak i noću. Napor se isplatio te je ušao u školski tim, no jednog dana se onesvijestio prilikom trčanja te je završio u bolnici. Kako je završilo doznat ću sutra ujutro na narednom čitanju – rekla je Dunja Horvat, četvrtašica PŠ Fodrovec
Iva Orehovački, 3. razred MŠ
Prva slikovnica koju sam pročitala bila je o ježiću. On je želio pobijediti u omiljenoj igri. To mu nije uspjelo, ali njegov otac ga je zagrlio i rekao mu da ne treba biti tužan jer je napredovao. Priča mi se svidjela jer nam poručuje da nije najvažnije biti prvi i da su roditelji uvijek tu za nas te da nas njihov zagrljaj može utješiti i ojačati.
